Žijeva i Ilijina glava

MARŠRUTA 1dan.Jošanica, hostel Mojan – selo Japan – brdo Jastrebič
2dan.Hostel Mojan – katun Ravni – Đurovica- Žijeva Glava – Ilijina Glava – -k Ravni – Jošanica
DATUM 5-6.09.2020.
VODIČI : Edita Files Bradarić, Jovica Mišković
UČESNICI: Mira Kostić, Rajko Mićković, Olivera Božanović, Sneža Ivanović, Jelena Milutin, Ivan Šćepanović, Milenko Novaković, Petar Ivanović, Petar Vujačić, Sneža Fatić, Aleksandar Marđonović, Tanja i Dragoljub Krgović i Brano Baltić ukupno 16.

(Tekst pripremljen i objavljen u Palninarskim novinama PSCG- decembar, 2020)

Od sredine maja, kad je PK Gorica započela sa organiziranim planinarskim aktivnostima, nakon korona pauze, pa sve do posljednjeg vikenda septembra, nijedan vikend nije bio propušten za boravak u planini. Zbog izuzetno lijepog vremena, nanizala se 21 akcija, što nismo postizali ni u normalnim okolnostima. Planirana putovanja i planinarenje u inostranstvu zamijenjeni su novim pravcima i planinama u Crnoj Gori do kojih nismo stizali prije. Tako smo i početkom septembra, umjesto odlaska u Albaniju i dolinu Teth, dodirnuli Albaniju na graničnom grebenu i vrhovima Žijeve i Ilijine glave.

Izuzetno stabilan i sunčan vikend obećavao je pravu planinarsku avanturu i doživljaj. Dan ranije sastajemo se u popodnevnim satima u hostelu Mojan, preuređenoj nekadašnjoj vojnoj karauli u Jošanici, koji je otvoren od 2017. godine, i jedan je od najbolje uređenih hostela za planinare i ostale ljubitelje prirode u Crnoj Gori. Kasno popodne do sumraka , vrijeme ispunjavamo laganom planinarskom turom kroz selo Japan, livadama i šumama brda Jasterbič ispod Komova, u pravcu katuna Varde, i usput sagledavamo padine i vrhove Ilijine glave sa druge strane – naš sutrašnji cilj.

Ranom zorom oko 6 sati svi smo spremni za polazak. Sa nama je i Jovica Mišković dobri poznavalac ovog područja i velika pomoć u vođenju ture posebno kad treba izabrati najbolju varijantu ili prečicu, jer markacija nema. Krećemo od hostela sa 945 mnv, prelazimo most ispod kojeg započinje rijeka Peručica, spajanjem Mojanske i Desne rijeke, prečicama i makadamskim seoskim putevima prolazimo kroz zaselak Miškovića Žar i dolazimo na makadamski put koji vodi do katuna Ravni. Na katunu je izvor vode na 1545 mnv, jedna živa koliba sa stokom, a malo iznad njih oronuli objekat nekadašnje ljetnje karaule.

Nakon odmora nastavljamo strmo najkraćom stazom kroz bukovu šumu, padinom planine Bradavec do vrha Đurovac (1986 mnv). Ovo je jedan od najljepših vidikovaca i uspon samo do njega dovoljan je da bismo uživali u pogledu i osjetili čari ovog područja. Južno od Đurovca jasno se vide stjenovite litice Ilijine glave, a posebno uzak stjenoviti greben (Keljmendi steg) koji se isturio između Žijeve i Ilijine glave. Od Đurovca nastavljamo prema prevoju na 1895 mnv, koji vodi u pravcu doline i planine Asanac, stazom iznad katuna Rupa. Iznad nas lijepo se uočava vrh Žijeve glave (2174 mnv) sa barjakom na vrhu.

Od prevoja počinje greben koji vodi do samog vrha ili se može nastaviti stazom do graničnog kamena a odatle južnim grebenom do vrha. Mi idemo prvom varijantom i nakon 6 sati uspona, umjerenim tempom , napokon dolazimo do vrha. Vidljivost sa vrha je izvanredna jer vidimo i Ljubišnju i vrhove Durmitora, najbliži su nam Komovi sa zapada, a istočno prepoznajemo vrhove Tomova glava i Biograd iznad doline Kuti, Greben, Visitor i Zeletin, posve su u daljini brojni vrhovi Prokletija, južno dio gornjeg Seferca u Albaniji, zatim Vujova planina i Mojan i dalje Kučke planine, sjeverno Bjelasica.

Od Žijeve glave započinje granična linija koja se nastavlja grebenom prema Ilijinoj glavi sa četiri grebenska vrha ( 2129-2179 mnv) i travnatim padinama koje se spuštaju prema Albaniji u dužini od oko 3 km. Prelazimo preko Ilijine glave, neki preko vrhova, a neki priječeći stazama ispod vrhova, i sastajemo se ispod posljednjeg vrha, na padini koja se blago spušta prema nižem vrhu iznad Gornjih voda i prevoju, iza kojeg se južno uzdiže Paunova glava ( 2086 mnv). Na padini nailazimo na krdo konja koji nesmetano pasu u ovoj divljini.

Naš cilj je prevoj na 1980 mnv i silazak na nekadašnju patrolnu stazu, koja povezuje katun Ravni sa Mojanom. Ovo je i početak zatvaranja kruga našeg planinarenja i povratak do katuna Ravni. Silaskom na patrolnu stazu osjećamo pripeku sunca sa zapada ispod stijena Ilijine glave, a i voda je svima već pri kraju. Spašava nas hlad bukove šume negdje na pola puta do katuna. Nešto prije ulaska u šumu staza prolazi ispod kamene gromade na kojoj je spomen ploča vojniku graničaru Duji Puhariću iz Podgore u Hrvatskoj, koji je život izgubio u graničnom incidentu 1952. godine i po kome je karaula u Jošanici do početka devedesetih nosila njegovo ime, a Andrijevica i Podgora u to vrijeme bili gradovi-pobratimi.

Hladna izvorska voda i odmor na katunu Ravni osvježili su nas i učinili spremnim za brzi silazak do hostela Mojan. Nadomak hostela prolazimo kraj nove mHE na Mojanskoj rijeci koja je značajno promijenila okolinu neposredno uz rijeku, a zvukom rada turbina remeti ovu seosku idilu. Prije tri godine okupali smo se u Mojanskoj rijeci poslije uspona na Mojan, sada je to samo trag od rijeke uzvodno od mHE.

I na kraju planinarski rezime ture: Kondiciono zahtjevna tura bez opasnih dionica K4/T2, u trajanju od 12 h, duga 22 km, ukupne visinske razlike 1400 m. Tura se može skratiti za oko 7 km i 600 m visinske razlike ako se terenskim kolima dođe do katuna Ravni. Stazu je neophodno markirati posebno do Đurovca, kao i stazu prema Mojanu, te stazu preko Japana i Jastrebiča do kružne staze oko Komova na Vardi.
Izvještaj napisala: Edita Files Bradarić