Momče i Stravče iznad kanjona Male rijeke

MARŠRUTA 1.Donje Momče – Miljenov kuk – Gornje Momče
2.Gornje Stravče- Bilo od Kastrata – Vrh Škuljka- Milačići- Donje Stravče
DATUM 13 i 20.12. 2020.
VR.POLASKA 9h VR.DOLASKA 14h/15h
VODIČ 1. Saša Petrović i Rajko Mićković
2. Rajko Mićković
UČESNICI
1. 22 planinara
2. 18 planinara
KRATAK OPIS AKCIJE:
Zabrana kretanja vikendom van opštine Podgorica planinare nije mnogo pogodila jer dokle god su Kučke planine unutar opštine planinarenja će uvijek biti. Dapače, primorani smo da zavirimo u neke kutke Kuča za koje nikad nemamo vremena, a tako su lijepi i blizu. Dvije decembarske nedjelje zaredom pohodili smo dva platoa sa istočne strane kanjona Male Rijeke, Momče iznad Bioča i Stravče koje se kao ukošeni plato spušta od Kastrata do ivica kanjona. Između Momča i Stravča nalazi se Cerovac, vrlo nepristupačan kraški teren sa brojnim vrtačama koji se ispod ivice kanjona nastavlja kao Tvrde stijene, načičkane šiljate i strme stijene koje padaju 800m u dubinu kanjona.

MOMČE
Kolima smo preko Meduna došli do Ubala gdje smo skrenuli lijevo prema selima Ubalac i Zagreda i neposredno prije Donjeg Momča parkirali na proplanku ispred seoskog groblja (25km). Kroz livadu i seoskim kamenitim putem dolazimo vrlo brzo do ruba kanjona i vidikovca ispod kojih se strmo spuštaju Momačke strane. Dan je prelijep i sunčan, puše sjever, Kučke planine iznad 1500m su se zabijelile od prvog snijega. Pogled seže od kraja kanjona, dobro se vidi novi most Moračica, pa sve do željezničkog mosta preko Male rijeke, sa druge strane kanjona vidi se trasa novog auto puta sve do Vjeternika. Rubom kanjona milimo do iznad željezničkog mosta preko Male rijeke, poslije ulazimo u jedan dolac, a prije njega nailazimo na jednu pećinu (Petkova pećina), dobro zaštićenu i suhu.

Nakon izlaska iz rijetke šume prolazimo kraj napuštenog kućišta sa više okućnica i ograda, zatim par očuvanih kuća sa livadama i stogovima sijena. Nastavljamo pravo prema vidikovcu Miljenov kuk (900m) odakle se pruža pogled prema gornjem dijelu kanjona ispod Stravča i Cerovca, a naspram Tvrdih stijena, u dubini oko 800m čuje se kako huči Mala rijeka. Od vidikovca prečicom preko opožarenog dijela dolazimo do zaseoka Gornjeg Momča, kuća Vujadinovića, a potom makadamskom cestom do Gornjeg Stravča, odnosno asfaltnog puta koji dolazi od Gornje Kržanje i kojim smo za par kilometara stigli do kola. Prije odlaska, na livadi ispod kola, slikamo se sa skulpturama koje su izložene kao na otvorenoj galeriji autora Miodraga Minja Rašovića.


Karakteristike ture: Kružna laka tura K1/T1 dužine oko 9km, bez značajne visinske razlike ili u nivou od 870 do 948mnv, odnosno zaravan ili plato na 900mnv, u trajanju od 5h. Tura se može pojačati usponom iz Bioča, sela Raći ili sa željezničke stanice Bioče (visinska razlika od 800-500m), ali stazu treba pronaći.

STRAVČE
Od Podgorice cestom kroz Kuče preko Kržanje dolazimo do Gornjeg Stravča (1202m) gdje ostavljamo kola. Tu je još buljuk ovaca i krava koji koriste pašu prije zime i snijega koji će ih ubrzo potjerati u Uble . Dan je prelijep i sunčan. Blagim usponom penjemo se prema Bilu od Kastrata, dolazimo do bistjerne iznad katuna Kastrat gdje srijećemo konje. Od ceste skrećemo na proplanak ili Malo Stravče (1497m) odakle se prema istoku i sjeveroistoku izdižu vrhovi Kučkih planina: Šila, Jovanov vrh, Žijovo, Treskavac sa Surdupom u nastavku. Ovo je i granica snijega kojeg ima oko 5cm.

Prelazimo preko Malog Stravča prema sjeveru do ivice platoa na kojem se nalazi stjenovito uzvišenje iznad izgorjelih borova, vrh Škuljka (1505m). Ispod vrha u dubini proteže se Velji do, a odmah iza njega strmo se uzdiže stjenovit vrh Orline (1429m) koji nam zatvara pogled na selo Brskut. Dobro se vidi selo Dubaje ispod Orline i na početku Veljeg dola. Sasvim u daljini vidimo Planinicu, Solomon, Crnu planinu iza koje proviruju snježni vrhovi Komova. Silazimo sa Škuljka i blagim travnatim terenom silazimo do sela Milačići, odmah do sela je vidikovac Priboj (1201m) na samom rubu kanjona i sa pogledom od početka kanjona do krivine ispred Momča i dubine strana od oko 650m. Sa druge strane uzdiže se plato od Vjeternika do Seoštica koji se uglavio između dva kanjona, rijeke Morače i Male rijeke, i predstavlja teritoriju Bratonožića.

Od vidikovca nastavljamo makadamskom cestom do Donjeg Stravča (1155m), pitomog sela sa dosta livada i oranica. Prolazimo kraj stare napuštene škole a od mještanina saznajemo da su u selu stalno nastanjene tri kuće. Od Donjeg Stravča cesta se blago uspinje do malog prevoja (1233m), prije njega jedna grupa planinara skreće prema još jednom vidikovcu na rubu kanjona Jelovoj glavi (1190m), da još malo uživa u čarima ovog kanjona. Ovaj pristup nije bio idealan jer smo prelazili preko stijena uz rubove vrtača, ali smo zato u povratku išli boljom stazom koju vjerovatno koriste lovci, i koja nas je dovela tačno na prevoj. Od prevoja prolazimo kroz zaseok Krosa i ubrzo dolazimo do kola na Gornje Starvče gdje nas nestrpljivo čekaju ostali planinari.


Karakteristike ture: Kružna laka tura K1/T1, dužine oko 12,5km, visinske razlike 300m, u trajanju od 6h. Varijanta bez odlaska na Jelovu glavu duga je oko 11km, u trajanju od 5h. Tura za sva godišnja doba, posebno za proljeće i jesen, zimi i za turu sa krpljama ako ima dovoljno snježnog pokrivača.
Izvještaj napisala Edita

Jovanov vrh 2084m – Kučke planine

MARŠRUTA Kastrat – katun Vukoslavovića- Jovanov vrh – Kastrat
DATUM 28.11.2020.
VR.POLASKA 9.20h VR.DOLASKA 13.30h
VODIČ Edita Files Bradarić i Rajko Mićković
UČESNICI Branka Adžić, Mira Kostić, Nikola Nikezić, Jelena Milutin, Ivica Šurjan, Olivera Božanović, Tanja Krgović, Slavica I Blažo Vukčević, Radojko Bošković, ukupno 12.
KRATAK OPIS AKCIJE:
U posljednjoj i sunčanoj suboti novembra pružila nam se mogućnost da popnemo još jedan atraktivan vrh Kučkih planina- Jovanov vrh 2084m, prije nego što ga za koji dan pokrijesnijeg. Jovanov vrh se pruža u smjeru zapad- istok, iznad katuna Kastrat (1480m), između grebena Šila i Žijova. Kolima se dolazi iz Podgorice kučkom stradom do katuna Kastrat ,za 1h ili 37km. Polazak sa katuna je bio oko 9:20h stazom kojom se ide i prema Šilima, odnosno katunu Vukoslavović (1590m).

Stazu se može pratiti samo u početku, poslije teško zbog obrušenih izgorjelih borova i jake erozije koja izmjenjuje teren, i sa svakom godinom je sve teže prolaziti ovaj dio staze u podnožju Šila i Jovanovog vrha. Trebalo nam je više od sat vremena da dođemo do katuna Vukoslavovića, u kojem nalazimo obrise kućišta, a poznat je po dubokoj ledenici u kojoj se nekad čuvao snijeg. Katun je stiješnjen i zatvoren sa tri strane stijenama, ali na kraju katuna ima stazica koja vodi južno (držeći se više desne strane) i strmo prema grebenu Jovanovog vrha. I taj dio je većim dijelom pod izgorjelim borovima i erozivnom kamenom terenu.

Došavši na prevoj i početak grebena svima nam je laknulo, obasjani suncem i malim povjetarcem preko grebenskih stijena ubrzo smo došli do vrha (20084m) nakon 3h i 20 minuta. Pogled prema sjeveru je izuzetan, u istom nizu vidi se greben Šila, u pozadini Komovi sa lijevog kraja, a sa desnog Surdup i Štitan , istočno se panorama širi prema najbližem Vilujaru i par manjih bezimenih vrhova, zatim jedan veći poput zuba koji se namjestio ispred Žijeva. Prema jugozapadu grebeni Šila, Jovana i Žijeva spuštaju se prema Kastratu, platoima Gornjeg i Donjeg Stravča, a južnije Gornjeg i Donjeg Momča, platoi završavaju jasno vidljivim usjekom kanjona Male Rijeke.

Sa druge strane kanjona Vjeternik, a iza njega u nizu Brotnjik, Kamenik i zubati Maganik. Nakon fotografisanja i odmora spremamo se za povratak. Vraćamo se istim grebenom ali negdje na pola grebena, prije jedne vrtače gdje se greben dijeli u dva kraka, silazimo strmim ali prohodnim ždrijelom na južnu stranu, do nešto pitomijih obronaka koji nas vode do napuštenog katuna na kojem beremo šipurke. Opet prolazimo kroz opožareni dio stazom koja nas vodi do Kastrata ali značajno prohodnijom nego sa strane od Šila. Za povratak nam je trebalo 2,5h. Sa zalaskom sunca, zadovoljni vraćamo se u Podgoricu.


KARAKTERISTIKE TURE-AKCIJE:
Tura je srednje teška do teška zbog terena K2/T2, dužine oko 7km, visinske razlike 600m, za turu je neophodno 6,5h. Preporuka je za penjanje na Jovanov vrh sa jugozapadne strane. U dugi proljetni ili ljetnji dan Šila i Jovanov vrh zajedno sa Vilujarom se mogu popeti u istoj kružnoj turi, počevši od Šila. Do vrha Šila ima 4km a doJovanovog vrha 3,5km. Neprohodnost staze u početku, prema katunu Vukoslavovića, umanjuje atraktivnost staze. Staza prema Šilima je markirana ali značajno neuočljiva posebno u podnožju, a u kasnom proljeću i ljeti sve obraste visokom kiprovinom. Čišćenje staze u podnožju sa remarkacijom prema Šilima i novom markacijom prema Jovanovom vrhu značajno bi pridonijeli boljoj pristupačnosti i atraktivnosti ture.
Izvještaj napisala Edita

Torač 1875m – Kučke planine

MARŠRUTA: Katun Petrovića – Torač – kružna tura
DATUM: 22.11.2020.
VR.POLASKA: 10:40 VR.DOLASKA :14:40h
VODIČ: Edita Files Bradarić
UČESNICI: Jelena Milutin, Nikola Nikezić, Igor Maraš, Željko Vujović
Markiranje staze CT-1 podno Torača- Rajko Mićković i Mira Kostić
Pl. kuća Petrović – Saša Petrović i Pavle Bandović
KRATAK OPIS AKCIJE:
Sunčan i za ovo doba godine relativno topao dan iskoristili smo za jednu efikasnu akciju koju smo nazvali 3 u 1. Ograničeni novim epidemijskim mjerama NKTa na kretanje samo unutar opštine Podgorica usmjereni smo uglavnom na Kučke planine, što nam ne pada teško, jer u Kučima se uvijek ima šta vidjeti i popeti. Uputili smo se prema Bukumirskom jezeru i pl. kući Petrović sa troje kola. Tura je za neke započela od ulaska u katune Bukumirskih jezera laganom šetnjom do iznad jezera, ugrijavanje pod blagim suncem i dolaskom do pl.kuće Petrović na katunu Petrovića.

Prije nastavka akcija odmaramo malo u kući i pijemo topli čaj od šipurka. Dogovor je bio da Saša i Pavle ostaju u kući da malo vide stanje i isplaniraju radove za sljedeću godinu. Mira i Rajko se spremaju da markiraju dio CT-1 na potezu od izvora Petrovića preko strane ispod Torača do prevoja i iznad katuna Točak Rašovića. Edita je povela četvoro planinara na Torač (travnati). Ruta uspona je bila sljedeća; stazom CT-1 iznad planinske kuće Petrović 1450m, laganim usponom ispod Torač stijene do napuštenog katuna Torač 1625m, zatim do izvora Torač 1678m i do prevoja iznad katuna Točak Rašovića. Sa prevoja napuštamo markacije CT-1 i skrećemo u pravcu sjevera odnosno bridom do vrha Torač 1875m.


Sa vrha se pružaju izuzetni pogledi na sve strane, s juga je jedinstvena slika Štitana, Surdupa a ispred njega je Pasjak, na istočnoj strani širi se zaravan do katuna Ljakovića odnosno Širokara, a preko njega pogled seže do Vile, zatim albanskih Prokletija, vide se Trojan, Popadija i Karanfili. Od Širokara se postepeno prema sjeveru uzdiže greben Magliča, sve do vrha koji nam zaklanja Komove. Jedinstven je pogled sa Torača na udolinu Mokra ispod Magliča, na zapadu Torač se prostire širokim travnatim grebenom sve do Torač stijene, koja zbog nižeg položaja zimskog sunca, sa posebnim sjenkama i velike bistrine ispod plavog neba, izgleda gradiozno, poput planinskog pehara u čijoj sredini se ogleda Đebeza u pozadini.

Jugozapadno se nalazi vrh Treskavca, Zagon iznad katuna Momonjevo i Velji vrh iznad katuna Petrovića. Nakon odmora i fotografisanja spuštamo se bridom na drugu stranu odnosno prema zapadu i u smjeru Torač stijene , došavši blizu Torač stijene silazimo padinama Torača i dolazimo do katuna Torač čime smo spojili krug ove rute, a sa katuna istom stazom do pl. kuće, usput beremo šipurke. Mira i Rajko dolaze kasnije nakon dobro obavljenog posla na stazi. Već se mrak spustio kad smo napustili katun i Bukumirsko jezero.

KARAKTERISTIKE TURE-AKCIJE:
Tura je laka (K1/T1) u trajanju od oko 4h, dužine u ovoj varijanti od 5,6km, 425m visinske razlike, staza preko Torača nije markirana osim u dijelu CT-1. Idealna za sva godišnja doba, zimi samo uz zimsku opremu. Uspon na drugi vrh Torača odnosno Torač stijenu ide stazom koja nije markirana od Bukumirskog jezera, ulaz je skriven, rjeđe se koristi. Od velikog ili travnatog Torača grebenom se može doći do ispod Torač stijene i uz oprez preći preko sipara i sa druge odnosno zapadne strane popeti vrh. Ispod izvora Torač na stazi je jasno označeno i skretanje prema udolini odakle ide staza prema Štitanu, Surdupu i Pasjaku ili kao varijanta silaska do katuna Prelević i Petrović.
Izvještaj napisala Edita

Hum Orahovski 1835m – Kučke planine

MARŠRUTA: 1. Korita kučka- k.Podgradski.- Mali Hum,Oštri vrh –Veliki vrh Huma – Građen
2. Korita – Grlo sokolovo – Građen
DATUM: 15.11 2020g
VR.POLASKA: 7i30h VR.DOLASKA: Oko17h
VODIČ: Rajko Mićković
UČESNICI: Mira Kostić, Ivica Šurjan, Tanja Krgović, Petar Ivanović, Željko Vujović, Jelena Milutin, Vesna Lakuš, Edita Files Bradarić, Olivera Božanović, Branka Adžić, Cica Jakovljević, Jasna Milošević, Snežana Ivanović, Milena Andrijašević, Nikola Nikezić, Igor Maraš, Radojko Bošković,ukupno 19 planinara
KRATAK OPIS AKCIJE:
Sa tuškog puta jednim kolima i kombijem, pravcem istok preko kučkih sela, tačno za sat i deset minuta stižemo do Kučkih korita nekada katuna, a sada vikend naselja. Polazno mjesto /portal/ Čafa Zalina 1324mnm. Pješačenje započinjemo sa ceste lijevo, u pravcu sjevera, utabanom stazom, ali slabo uočljivom markacijom stradalom od požara, u kojem je izgorela stoljetna borova šuma. Sa malim predasima za 1h i10min stižemo do Podgratskog katuna 1628mn u dolini ispod Malog Huma.

Posle odmora nastavljmo dalje neobeleženom stazom pravac sjever i penjemo Oštri vrh 1872mnm i Mali Hum 1875mnm (viši od Velikog Huma) koji penje samo Rajko. Poslije uživanja u prekrasnim pogledima sa ovih vrhova; neposredno dolje plato Kučkih korita, istočno vrhovi Prokletija, i Klisitora 2024mnm, prema sjeveru vrhovi Masiva Žijeva i Komova, nastavljamo dalje vrtačama i prevojima vrha Velikog Huma oraovskoga 1835mnm. Pravimo veliki odmor i opet predivni pogledi na plato Kuča, Podgorice, Skadarskog jezera, te vrhovi primorskih planina od Rumije do Lovćena.


Kažu da svaku planinarsku turu Rajko mora začinjeti sa turom avanturom tako da za silazak sa Huma nastavljamo pješačenje u pravcu juga i jugozapada pronalazeći najbolju stazu po kamenitoj i dosta strmoj podlozi sve do ceste u mjestu Građen 1249mnm, gdje se ukrcavavamo u kombi. Svi zadovoljni zvaršavamo današnje planinarenje uz konstataciju da smo prešli oko 9km i 650m visinske razlike, za ukupno 6 sati. Tura je srednje teška K2/T2.
Napominjem da je u penjanju po vrhovima Huma učestvovalo 14planinara, dok su kružnu turu Korita-Grlo sokolovo i od Korita do Građena pohodile Milena, Cica, Jasna i Vesna.
Izvještaj napisao Rajko Mićković

Žijevo (Žijovo) 2131m – Kučke planine

MARŠRUTA Brezevice – ŽIJEVO (Žijovo) 2131mnm
DATUM 8.11 2020g
VR.POLASKA 7h VR.DOLASKA 18h
VODIČ Rajko Mićković
UČESNICI: Rajko Mićković, Edita Files Bradarić, Jelena Milutin, Mira Kostić, Olja Božanović, Nikola Nikezić, Dragoljub Krgović, Alaksandra Popović, Branka Adžić i kamerman Filip Golovi,ukupno 10 planinara

KRATAK OPIS AKCIJE:
Krenuli smo kolima iz Podgorice preko Kuča i stigli za jedan sat do krajnjeg kučkog sela Brezevice (1273mnv), udaljenog oko 35km. Pješačenje započinjemo markiranom stazom sa sjeverne strane sela, golim bridom i blagim usponom oko 300m, a potom ulazimo u bukovu šumu i tako nastavljamo 500m do na katunište Štavljeni do (1590mnv). Od Štavljenog dola staza je dosta eksponirana, podloga kamenita sa dosta bridova, uvala, vrtača i kuloara. Do samog vrha Žijeva (2131mnm) stižemo za četiri i po sata uz nekoliko malih odmora i predaha. Inače ova staza bi trebala da se pređe za 3.5h, ali je sporiji hod bio zato što nas je pratila kamera RTCG, praveći materijal za emisiju ,,Divlja lepota,,. Nadamo se da je kamerman Filip Golović bio zadovoljan prirodnim prostorom i našim ponašanjem pred okom kamere. Uživali smo na vrhu u prelijepim pogledima sa Žijeva, odakle se praktično mogu vidjeti vide svi vrhovi Crne Gore.


Najbliži su kučki vrhovi; Viljenica, Pločnik, Jovanov vrh, Šila, Viljuar, u pozadini Krisitor i albanske Prokletije, na sjeveru izviruju vrhovi Komova, na zapadu ivice kanjona Male Rijeke i Morače koji nas odvajaju od Kamenika, Maganika i Moračkih planina, na jugu Skadarsko jezero i obrisi primorskih planina. Poseban događaj na samom vrhu je bila moja malenkost i presjednica našeg kluba Edita, gdje smo pred okom kamere iznijeli naše planinarske utiske za emisiju ,,Divlja lepota,, . Povratak istom stazom i uz nešto kraće vrijeme nego za uspon, oko 3h.

Karakteristike staze: teška, K3/T2, dužine 5km u jednom pravcu, visinske razlike 860m, trajanje ture oko 9h, markirana,(trebalo bi markaciju obnoviti), idealna za proljeće i jesen, zimi sa zimskom pl. opremom.
Izvještaj napisao Rajko Mićković