IZVJEŠTAJ SA AKCIJE: Durmitor Međed 2287mnv, Jablan jezero

DATUM Od 13. 07. do 15. 07. 2012.

VR. POLASKA 10,oo h VR. DOLASKA 19,30h

VODIČ Dragoljub Krgović

UČESNICI Novaković Milenko,  Vanja Radovanović, Krgović Tatjana i Dragoljub; Cmiljanić Slobodan, Fatić Snežana, Marđonović Aleksandar, Lakuš Vesna, Ivo Šćepanović, Rajo Božović.

KRATAK OPIS AKCIJE:
13. 07.
Zbog trinaestojulskih praznika odlučujemo da ka Durmitoru krenemo  u  petak u10h. Sa petoro vozila, poslije dva sata dolazimo na imanje prijatelja Šarovića na početku skijališta Savin kuk. U bukovom hladu podižemo šatore dok Vesna i Ivo traže konforniji smještaj u kući Šarovića. Milenko će, kao i uvijek u ovakvim prilikama, spavati u  autu. Nakon podizanja šatora polazimo u šetnju preko Ivan dola, pa hladovinom do Zminjeg jezera, zatim oko Crnog jezera i vraćamo se na druženje u kamp. Pridružuje nam se Aco, Beogradjanin koji se mnogo puta peo na Medjeda. Priča o toj planini sa poštovanjem, upozorava nas na ozbiljnost ture i brojne opasnosti. Ostavlja nas zamišljene i pomalo uplašene. Neko odlučuje da će sjutradan otici  na manje zahtjevnu turu, neko da ipak večera iako nije planirao (mozda ce ovo biti poslednja večera , dobacuju neki orni za crni humor). Većina odlazi na počinak svjesna da ce nam trebati  velika snaga i opreznost za sjutrašnju turu.

14. 07. Međed
Na Međeda krećemo u 6,ooh.  Vesna odustaje od uspona i odlučuje se da se tog dana druži  sa Acom. Zajednička ljubav  im je planina i mačevanje. Ladovinom krećemo na uspon i grebensku šetnju. Na pola puta od početka skijališta do Crnog jezera skrećemo lijevo i nakon 1,30h dolazimo u podnožje sjeveroistočne strane Malog međeda. Slijedi eksponirani uspon preko sipara i strme sasušene trave. Nakon 2,30h dolazimo na Mali međed. Divan pogled na žabljačku ravnicu i Crno jezero. Pejzaž iz snova, poslastica  za one sa fotoaparatom. Oko se napaja ljepotom što oduzima dah. Nastavljamo grebenom,  ponegdje sa sajlama, najčešće bez  njih,  jer su ili pokidane ili pokradene. Izuzetno je opasno. Malo govorimo jer nam treba sva koncetracija i snaga da savladamo strmu grebensku liticu. Žene se drže jako dobro, idu među prvima pa daju primer i nekim plašljivijim planinarima kako se treba nositi sa opasnošću.

 

Nakon 2km grebena dolazimo do vrha Velikog međeda. Odmor i zadnji napor, zadnja opasna dionica, silazak sa Velikog međeda i dolazak do raskrsnica: katun Dolovi, Terzin Bogaz, bivak na Kalici i Veliki namet. Hodamo  već 5,30h. Uz veći odmor i zajedničko fotografisanje donosimo odluku da se vraćamo preko Velikog nameta, Bivaka, Velike i Male kalice. Dolazimo na Veliki namet i  zatičemo Podgoričane koji su došli da se skijaju na  smetu. Komentarisemo kako ljubav ka nečemu ruši sve prepreke i savladava ogromne napore. Nakon lijepog doživljaja vraćamo se u logor oko 15,30h. Dio ekipe koristi vrijeme za odmor dok drugi dio ekipe  odlazi na kupanje na Crnom jezeru. Usput nabavljaju meso za rostilj. Vanja podmješuje hljeb ispod šatora. Krgov roštilj i Vanjini hlepčici sa tanjirače okrepljuju dušu i tijelo. Smijeh, zadirkivanje, prepričavanje dogodovština sa ture i ogromno zadovoljstvo što smo osvojili ovako tešku planinu, pobijedili strahove. Pomjerili smo neke svoje granice. Druženje završavamo u kasne sate u prelijepoj durmitirskoj noći.

15. 07. Jablan jezero – Momčilov grad
Sledećeg dana 15. 07. 2012. oko 9h krećemo od Ivan dola ka Jablan jezeru. Srećemo Sašu i Jelenu Pertović , mladi par iz naseg kluba. Radujemo se slučajnom susretu. Oni su krenuli ka jezeru sa druge strane, od Momčilova grada. Razmjenjujemo mišljenja i iskustava i stižemo do ispod Crvene grede i prelijepog Jablan jezera. Kupaju se Edita, Vanja, Milenko, Aleksandar, Saša, Sneža i Jelena. Mi ostali tražimo debelu hladovinu. Vraćamo se  preko Momčilova grada. Usput beremo sporiš, planinski čaj i borovnice. Prelijep završetak nezaboravne ture. 

Tekst i fotografije:  Dragoljub Krgović

You may also like...

Оставите одговор