Čakor-Mokra – Štit

IZVJEŠTAJ SA AKCIJE ČAKOR – MOKRA- ŠTIT

7.jul 2016. od 9 do 18h

Vodič: Radojko Bošković

Ostali učesnici:Mira Kostić; Snežana Ivanović, Angelo Villa, Rajko Mićković, Veselin Milović

 OPIS AKCIJE:

Polazak iz Podgorice u 5:00. Bilo preko Trešnjevika, bilo preko Mojkovca, u vožnji, do Čakora, potroši se oko 4 časa.

Dolazak na planinski prevoj Čakor (1849mnv) u 9:00. (kome treba voda, ovdje je pogodno da se pripune zalihe. Česma je pri samom vrhu sa strane prema Bjeluhi, odnosno, nasuprot Velike).

Sa prevoja, ide se sjeverno “šumskim putem”. Prvo dođe mali uspon (Nizamska kula ), potom spuštanje i td. da bi se, kroz 10-15 minuta pješačenja, stiglo do Direka (to je zaravan gdje šumski put skreće desno i malo se penje; taj put vodi ka zapustjelom katunu Vraćevo a, u novije vrijeme, u nastavku je probijen do Vaganičkog omara).

Šta se nalazi oko Direka?

–         Sjeverno (ili parvo) – staza do katuna Lijepi do (zapustjeli katun).

–         Zapadno (ili lijevo) sasvim blizu – brdašce Metaljka; lijevo naprijed i malo dalje – brdo Vaganica.

–         Istočno (ili desno), malo naprijed, sasvim blizu, – brdo Planinica (strmeno i kamenito brdo); desno, malo dalje – brdo Vreteno (naziv odgovara konturama brda);

vaganica i ostalo

Vaganica se može peti bilo kojim putem ili bez puta. Zgodno je da se Metaljka prođe obodom, donjim putem, potom mali uspon, lijevo, na Ćafu, a s Ćafe uz Vaganicu strmom stazom, pored Staronjinog krša, do vrha “Kula” (oko 2100 mnv).

Mi se odlučujemo da idemo prema Lijepom dolu pa, na početku katuna, skrećemo lijevo, spuštamo se i prelazimo potočanju (ukoliko ovdje neko ima potrebu za vodom, najbolja voda je česme starog katuna – ide se niz potočanju dok se ne uoči jači izvor koji izbija, uz potočanju, s Planiničke strane, odnosno, suprotno od Vaganice). Usput rečeno, bez velike nužde, ne bi se trebala koristiti za piće voda sa izvora kojih ima nekoliko prema Ćafi (u udolini između Metaljke i Vagnice) makar bili ucrtani na starim vojnim kartama – stoka je pila sa njih a čeljad, po pravilu, nijesu. Uključujemo se na stazu koja, sredinom Vaganice, vodi do vrha – Kula (ova staza, nekada, korišćena je svakodnevno da se istjeraju goveda na pašu). Ne penjemo se odmah na Kulu, već prije vrha  skrećemo desno do provalije koja se lokalno naziva Ravni krši a po knjigama i kartama to je, navodno, Vaganički krš. Sa Ravnih krša vraćamo se na Kulu.

U nastavku, zapadno, sljedeće brdo je Lumere (ovo Lumere sam uzeo sa karte) a uski pojas između Vaganice i Lumera lokalno se naziva Jezera (nekih jezeraca je bilo prie 30-tak godina a sada ni traga od njih). Prema Jezerima se ide, što bi se lokalno kazalo “kud vam drago”, može lijevo radi vidika a interesanto je i od Ravnih krša  dijagonalno niz Vaganicu do lijevog kraja Jezera. Bilo kuda da se ide dobro je da se cilja lijevi kraj Jezera. Tu je i jedan dobar izvor, sa Vaganičke strane, i pogodno mjesto za predah.

Od Jezera prema Mokri ide se stazom koja, obodom Lumera, vodi lijevo. (Ne ići stazom koja se spušta već onom poprijeko). Ubrzo se ova poprijeka staza uključuje u “šumski put” koji nepogrešivo vodi preko Mokre sve do sljedeće interesantne tačke – Ćafe prijedolske. Mi smo malo skratili vrijeme pješačenja  tako što smo napustilu šumski put, kada se ukazala prva dolina, i nju smo prepješačili uzdužno, što nas je, ponovo, uključilo u šumski put. Dobili smo, odmor pored izvora, koji je pri sredini doline, a propustili da bolje vidime katune (Vulev, Ržanički, i td..).

Put nas je, dalje, doveo do Ćafe prijedolske a ko nije siguran gdje je, Crkva se tu nalazi. Ovdje ima odlicna voda a nađe se, pored nje, i hladovine za odmor. Česma je desno livadom do šume (ne onaj prvi izvor na čistini već drugi u kamenjaru do šume). Kome nije dosta penjanja može se, ovdje, peti na Glavu prijedolsku oko 2000mnv (ovaj vrh se dobro može osmotriti i procijeniti dok se s Mokre prilazi Ćafi prijedolskoj). Nama nije bilo do penjana, a zbog sunca, koje je jako peklo, ne idemo kraćim putem (lijevo) prema Štitu već Stit obilazimo tako sto idemo desno, šekularskim krajem, stazom koja ulazi u šumu da bi pravac puta napustili kroz nekih  40-tak minuta na prvom (i jedinom) odvajanju staze na lijevo (da nijesmo otišli u odvajanje, već nastavili pravo, našli bismo se, kroz 15 minuta, na jednoj čistini sa koje bi lijevo, malo nazad, gledali na greben sa krstom a parvo na vrh Sjekirica, oko 1900 mnv; tamo će nas, kroz neku sedmicu, voditi Snezana, preko Šekulara;). Odmah smo na kosi, pravo gledamo preko Lima na Visitor, Plavsko jezero i td., lijevo se prostire Plana (Štit) a ispod, u daljini, vidimo školu u Donjoj Ržanici do koje moramo još dopješačiti. Nije teško pronaći puteve, naiđe se na neki pri spuštanju, bilo da je staza ili šumski put. Mi smo odabrali da odemo niz Firišta i pored Ržaničke rijeke izbili na asfaltni put Murino – Čakor i dalje do granice CG. Još 200 – 300 metara i mi smo kod seoske škole, Bilo je već 18 časova. Na kraju, ali van programa, popili smo piće u kod Slave u Murini, uglavnom po pivo, koje je, takođe van pravila, Rajko častio.

KARAKTERISTIKE AKCIJE:

Tehnički laka tura. Nije ni kondiciono zahtjevna ako se ima na raspolaganju čitav dan. Dužinu pređene staze mogu samo nagađati – na primjer 18 km.

 Naravno, staza je bez markacija. Medjutim, bez problema, staza se moze preći ako se ima predstava gdje je cilj (Štit ili Sjekirica). Bilo stazama bilo grebenima lako se prelaze ove planine. Oni, koji ne znaju pouzdanije ovo područje, trebalo bi da svoju putanju usmjeravaju tako da se ne udaljavaju od vidika koji gledaju na limsku dolinu. Sugerišem da se ne pokušava, niti obilaženje Vaganice desnom stranom (Ćepčenicama ili Vaganickim omarom), niti obilazenje Lumera desnom stranom – ako se malo vise “zadesni” dospije se u Rugovu.

Izvještaj napisao Radojko Bošković

Fotografije Radojko Bošković

 

You may also like...

Оставите одговор