Zavičajna staza „Petnjica“

MARŠRUTA Podgorica – Ribarevine – Petnjica – Brzava – Podgorica
DATUM 21.06.2020.
VR.POLASKA 07.00 VR.DOLASKA 20.00
VODIČ Pavle S. Bandović
UČESNICI Edita F. Bradarić, Mira Kostić, Jelena Milutin, Ivan Šćepanović, Milovan Nikolić, Rajko Mićković, Nikola Nikezić, Đina Markuš, Milena Andrijašević, Cica Jakovljević, Jasna Milošević, Mira Bulatović, Sneža Ivanović, Željko Vujović, ukupno 15 planinara.

OPIS AKCIJE:
Ova akcija je nakon nekoliko odgađanja realizovana kao pješačko- edukativna, i za članove kluba prva ove vrste u kraju koje nismo do sad posjećivali. Sama staza u Petnjici je pješačka, kružna, interesantnih pejsažnih i kulturno istorijskih znamenitosti. Planirana maršruta je bila 11 km dužine, sa visinskom razlikom od +/- 250 m uspona i silaska. Planirani polazak kombibusa i prevoženje iz Podgorice je realizovano bez zastanaka do Ribarevine gdje nam se pridružio Šćepo. Planirano je da nam se pridruže članice PSK Cmiljače koje su otkazale učešće. Prognoza vremena nije obećavala sunčano vrijeme, pa smo ubrzali dolazak u Petnjicu.

Sa magistralnog puta Bjelo Polje – Berane, kod sela Bioče gdje se u Lim uliva rijeka Lješnica, skrenuli smo uzanim asfaltnim putem kroz klisuru rijeke. Ovdje su izgrađene na suprotnim obalama nova džamija i crkva. Na dominatnom visu južno, na početku klisure, nalaze se ostaci srednjovjekovnog grada Bihora po kome je cio kraj na desnoj obali Lima od Berana do Bijelog Polja dobio ime. Ovuda je nekada vodio stari karavanski put ka Rožajama i Tutinu. Na proširenjima duž klisure prolazimo pored kamenoloma dolomita i kamenih kuća “kula”, interesantne arhitekture tipične za Bihor. Na izlazu iz klisure u pravcu istoka pruža se šira kotlina sa ušćem rijeka Popča i Trpeška Rijeka odakle nastaje Lješnica. Na ovom mjestu je i raskrsnica novog puta Berane –Petnjica.

Na oko 1,5 km uzvodno, pored rijeke Popča, ulazi se u Petnjicu , malu varošicu koja je centar Bihora I nedavno 21. opština, kojom na prisojnoj strani dominira nova zgrada Opštine podno borove šume i staro jezgro pomiješano sa novim savremenim kućama i nekoliko stambenih zgrada. Na zaravni u starom jezgru nalazi se trospratna džamija interesantne arhitekture iz XVI vijeka i kao takva jedinstvena je na Balkanu zaštićena kao spomenik kulture. Petnjica je poznata i po izradi čuvenih bihorskih tepiha ručno tkanih od vune. U džamiji se nalazi poklon zbirka od nekoliko stotina ovih tepiha.

U širokoj i razuđenoj kotlini uz Petnjicu su se razvila sa dosta novih kuća “gastarbajtera”, naselja Radmanci i Lagatore u kojima su stare kuće tipične za Bihor ( čatmare sa izbom ) zamjenile savremene kuće import povratnika sa rada u inostranstvu. Opredjelili smo se ovaj put za kružnu pješačku stazu kroz Radmance i Koraćki krš zbog nekoliko vijednih atrakcija i izuzetnih pejsažnih cjelina. Radmanska klisura, pećina Grad, arheološko nalazište Torine, vidikovci, raskošna i očuvana priroda su vrijednosti koje su opredjelile izbor ove staze i koju su uredili LTO i opština kao Zavičajnu stazu.

Staza počinje sa platoa ispred Opštine u smjeru sela Lagatore, ali smo zbog uštede vremena kombijem došli do škole. Tu smo se iskrcali i skrenuli lijevo ( sjeverno) blagim usponom markiranom zavičajnom stazom kroz vočnjake i vrtove ka Radmancima i Radmanskoj klisuri. Uz put nailazimo na nekoliko uređenih česmi što je tradicija ovog kraja. Kod škole na samom ulazu u Radmansku klisuru presreo nas je kratak pljusak kiše pa smo umjesto pauze raspakovali rance i kišne kabanice. Pored puta naišli smo na čobanina sa interesantnim kišobranom “iz inostranstva” prilagođenim za vjetar. Usput nas je preteklo nekoliko kamiona mješalica koji su prevozili beton ka Savin Bor selu na granici sa Srbijom i opštinom Tutin. Iznad ove škole na ulazu u kanjon Radmanske rijeke odvaja se novi širok makadamski put ka Jelenak i Vrševo. Usput je bilo šumskih jagoda i ljekovite trave ive.

Na ulazu u klisuru Radmanska rijeka je premošćena širokim cijevima i nasipom sa kojeg se uočavaju planinarske markacije na stijenama ka jezgru klisure. Radmanska klisura krije mnoge tajne skrivene u brojnim pećinama još nedovoljno istraženim sa svojim bogatim pećinskim nakitom. Raznolika je flora i fauna na ulasku u klisuri. Zastanak i pripremu za ulazak u klisuru su neki iskoristili da siđu do vode i uživaju u žuboru kaskada.

Prethodni ljetnji pljusak je raskvasio teren staze pa je bilo neophodno oprezno se kretati. Staza je markirana, osigurana sajlom i metalnim mostićima desnom obalom, profesionalno, ne remeteći tok I veličanstven pejsaž. Nakon 300 m staza skreće, tad se otvara vidik na ogromni ulaz u pećinu Grad i na nekih 20 m visinske razlike uređenom uskom stazom ulazi preko debelih ostataka zida u amfiteatar pećine. Sa suprotne obale takođe zjape otvori nekoliko pećina i litica karakterističnih boja sa kojih je izazvano našom galamom uzletjelo jato golubova.

Očuvani djelovi debelog kamenog zida na ulazu u pećinu svjedoče o njenoj upotrebi u ranijim epohama. Ulaz u pećinu je djelimično arheološki ispitan i konzerviran u zoni zida. Unutrašnjost odiše nekom prijatnom atmosferom i ima nekoliko platoa. Pećina je suva i nema značajnijih pećinskih ukrasa. Neki iz grupe su pokušali da je malo speleološki ispitaju i probudili su par slijepih miševa. Sam naziv pećine, njen položaja i artifakti zaštitnog zida asociraju da je nekada korištena za stanovanje ili kao važno sklonište kroz istoriju, što govori i neolitsko naselje Torine u neposrednoj blizini pećine.

Nakon kraćeg odmora vraćamo se na put i produžavamo ka arheološkom nalazištu Torine koje je na 100 m zapadno od skretanja ka pećini. Nalazište se ne uočava sa puta ali nas upozorava info tabla koja je nažalost oborena i devastirana na proširenju sa kog se pruža vidik na dolinu Radmanske rijeke. Ovdje smo planirali ručak i obilazak nalazišta. Sa puta na nekih 20 metara puteljak vodi do zaravni gdje se vide tragovi istraživanja na nekoliko manjih lokacija tik uz strmi kameniti odsjek. Mjestimično se uočava crvena oker boja terakote i obrisi staništa. Na ovom lokalitetu su pronađeni značajani nalazi od kojih je najvrednija figurina žene. Materijal se nalazi u Polimskom muzeju u Beranama. U detaljnom “istraživanju” omela nas je sitna kišica i zasluženi objed. Nastavili smo užurbano dalje ka vidikovcu na stijeni iznad sela, utabanom stazom. Poslije 100 m prijatno nas je iznenadio uređen vidikovac i odmorište, rijetkost na planinarskim i pješačkim stazama u Crnoj Gori.

Ručak “iz ranca”, natkriveno odmorište i izuzetni pogled na dolinu ka Pećnici je svima dobro prijao. Dalje od vidikovca vodi dobar i skoro probijen makadamski put pored očuvanih starih kuća tipičnih za ovaj kraj i naravno novih sa očuvanom prirodom, uređenim česmama, voćnjacima i baštama . Poseba draž su rascvjetale livade i cijelom trasom vidikovci.

Nakon dobrih 1 sat pješačenja došli smo na vidikovac Koraćki krš sa koga se pruža vidik ka Bjelasici, Komovima, Lokvama, Bihoru i Savinom boru i selima u dolini rijeke Popče i Lješnice i kanjonima Popče, Radmanske rijeke … I ovdje je uređeno odmorište i u blizini planinska kuća, a na stijeni iznad je u izgradnji motel kao srednjovjekovni zamak, na nekih 45 min dodatnog uspona. Sa ovog mjesta kroz borovu i mješanu šumu je markirana staza do lovačkog doma i centra Petnjice. Bilo je uživanje spuštati se kroz šumu i tražiti u vidokrugu pečurke koje su tek počele. Nekima se žurilo da što prije dođu do vozila, na završnom dijelu su pronašli prečicu livadom i sreli se sa Mićkom koji se zadržao sa drugom iz KAPa gdje je uzeo glinu za izradu crepulje …

Poslije 5 sati pješačenja svi smo se okupili kod kombija koji nas je čekao kod opštine i info table za ovu i druge “Zavičajne staze”. Naša posjeta kako reče vozač Bakrač zainteresovalo je i pripadnike granične policije jer se preko Petnjice izvode putevi ka Pešterskoj visoravni i granici prema Srbiji pa im je dao podatke o našoj turi. Posebno je istakao gostoprimstvo mještana koje smo i mi doživjeli. Vrijedi upoznati detaljnije ovaj kraj jer ima još par destinacija koje zavređuju da se posjete i otkriju ( Kanjon Popče, stari grad Bihor, Savin bor i slično), a posebno Petnjicu kad su tradicionalne manifestacije Bihoraca.

U povratku kao iznenađenje vodič je predložio da se posjeti manastir Brzava koji je obnovljen devedesetih godina. Od ovog manastira iz srednjeg vijeka- doba Nemanjića polazi planinarska staza Brzava- Strmeni pad- Šiško jezero – Crna glava na Bjelasici. U obilasku smo se zadržali 30 minuta, a zatim svratili kod manastira Sv.Jovana u Zatonu koji je na temeljima ranovizantijske bazilike interesantnih građevinskih karakteristika na ovim prostorima ( u obliku trolista). Crkva je izgrađena kao metoh manastira Žiča, zapustjela i obnovljena krajem XX vijeka. Vredjelo je posjetiti i vidjeti ova dva kulturno istorijska spomenika. Na Ribarevine smo ostavili Šćepa a prvi zastanak sa kaficom I osvježenjem je bio na Krscu. Neke je do Podgorice uspavao čist vazduh tokom ove trure. Tura je završena oko 20h dolaskom u Podgoricu.

KARAKTERISTIKE TURE-AKCIJE:
Osnovna karakteristika je planinarski jednodnevni izlet i obilazak kulturno istorijskih, prirodnih i drugih vrijednosti Bihora i Limske kotline prevoženjem i pješačenjem Tura je kategorije laka, edukativna za sve kategorije korisnika. Osnovna tura je kružna za oko 4 sata laganog hoda, 16 km dugačka, sa 500 m denivelacije.
Posjeta dvije stare crkve neposredno uz magistralni put B.Polje – Berane kao iznenađenje je umanjilo monotoniju prevoženja u dolasku i povratku.
Izvještaj napisao Pavle S Bandović