IZVJEŠTAJ SA AKCIJE: Maja Rosit 2525mnv.
MARŠRUTA |
Sopstvenim vozilima preko Kolašina, Andrijevice, Plava, Gusinja, Vusanja i makadamom do blizu Oka Skavice. | ||
DATUM |
15. i 16. 08. 2012. god | ||
VR. POLASKA |
15. 08. u 06,oo h |
VR. DOLASKA |
16. 08. u 20,ooh |
VODIČ |
Dragoljub Krgović | ||
UČESNICI |
Novaković Milenko, Krgović Tatjana i Dragoljub; Cmiljanić Slobodan i Nikola, Fatić Snežana, Marđonović Aleksandar, Vukčević Blažo, Dejan Milić, Bošković Radojko |
KRATAK OPIS AKCIJE:
Krećemo 15. 08. 2012. oko 10,00 h, svojim vozilima. Preko Kolašina, Trešnjevika, Andrijevice, Plava, Gusinja, Vusanja dolazimo do usahnulog vodopada.Ne možemo da se ne potsjetimo skore tragedije kad je mladić nadjen utopljen u vodi.Upozoravamo jedni druge na klizavost terena i ubrzo polazimo lošim makadamom do Savina oka. Nalazimo ga zatrpanog smećem, gotovo šokirani tolikom nebrigom. Kako je neko mogao oskrnaviti ovakvu ljepotu plastičnim čašama, kesama, papirima…
Natovareni šatorima, vrećama, podmetačima, jorganima, ćebadima, preoblakom, hranom, nakon gotovo 1h hodanja po vodom uništenom makadamu skrećemo lijevo. U šumi počinje uspon. Obliveni znojem, zadihani i već vidno umorni nakon 1,50min dolazimo u Zastan kod napuštene karaule. Mještani Vusanja su preuredili kasarnu u prebivalište za sebe i stoku. Tu je preko 200 ovaca, dva šarplaninaca (od kojih je bio( neopravdano )najveći strah), tridesetak govedi i petoro konja. Domaćini su se pokazali kao dobronamjerni pa su nas pozvali i na čast. Uz njihovu saglasnost, nakon dužeg odmora pored vode, pravimo šatorsko naselje i ložimo logorsku vatru. Okolni vrhovi Karanfila i padina Bjeliča čini nam se gotovo nedostupnim. Razgovaramo, pomalo se i roštilja, ali nas je dosta prehlađenih i umornih , pa rano odlazimo na počinak. Punimo vodu u rano jutro i krećemo u eksponirani uspon.
Za 2h na prevoju Ćafa e Forumit (2039m) savladavamo veći dio od blizu 1300m visinske razlike. Pogled na Zastan nas podsjeća na uspon na Maglić i pogled na Trnovačko jezero. Naši šatori liče na dječje igračke. Sunce i odmor na pola puta nam ukazuju na optički vidljiv vrh Bjeliča. Sledeća trećina od druga 2h uspona je najteža i najzahtjevnija. Dišemo punim plućima i divimo se ljepoti prirode. Nakon 4h, radosti nema kraja. Sada smo popeli vrh nešto veći od Bobota, gdje „puca“ pogled na Kolate, Maja jezerca, Karanfile, Kučke planine, Komove, Visitor, Gusinje, Bogićevicu… Uz duži odmor i uživanje lagano se vraćamo.Opet prevoj Ćafa i opet potsjećanje na Trnovačko jezero.
Nakon 2,30h stižemo kod česme da se osvježimo. Sada je pakovanje šatora kraće pa se sa nešto lakšim tovarom spustamo do vozila u dolinu Grlje. Dva dana napora, kampovanja, uživanja, druženja, hodanja… i Prokletije sa ljepše, pitomije strane.
Tekst i fotografije: Dragoljub Krgović