IZVJEŠTAJ SA AKCIJE: Jezerine

KRATAK OPIS AKCIJE: Izvršena je zamjena planinarskih tura, zapravo po planu je bilo Cetinje-Ivanova korita a planinari se dogovorili u četvrtak da pođu na sneg-Jezerine, Ključ.

Minibusom Bakrač tačno u 8h polazimo prema Kolašinu i na Jezerine stižemo u 9:45min. Slijedi uobičajena priprema za start, navlače se gamašne i ušuškavamo se što je više moguće. Pješačenje započinjemo u 10h krećući se utabanom ski stazom ali „novajlije“- odustaju nakon nekih 250m pješačenja-uspona. To se odnosi na majku Danice –Mariju Kujović koja kaže da je za nju dosta za danas i da se ostali ne brinu za nju, zna se sama vratiti do starta gde će vreme provesti u šetnji i ispijanju čaja pored toplog ognjišta dok se grupa ne vrati. Uvažili smo Marijinu molbu i nastavili kretanje pored bazena koji služi za snabdevanje topova vodom za pravljenje vještačkog snijega. Zapravo tu malo zastajemo da se oslobodimo viška garderobe jer kretanje je dalo rezultat – znoj.

Od prve ski međustanice pješačimo u pravcu jugo istoka-prema Ključu. Na stazi, ispod samog vrha – Ćupova, nailazimo na odron snežne lavine, obuzima nas mali zazor zbog straha, da se ne ponovi i zato brzo i odlučno prolazimo taj dio staze.

Na samom prevoju-sedlu, između Ćupova i Ključa preti nas sniježna mećava sve do vrha Ključa (završetak ski lifta). Tu se preispitujemo da li da nastavimo ili da se vraćamo, odluka pada da se nastavi prema cilju i pored  sve jače sniježne mećave koja nas jače i jače šiba po licu. Tako uporni i odlučni stižemo do zacrtane mete-vrha Ključa gdje se „ukrcavamo“ u kućicu „dva sa dva“, predviđenu za održavaoce ski lifta. Tako mali prostor bio nam je ugodan i konforan za malo predaha koji se povećao kad smo poskidali rančeve i počeli da ih praznimo smrznutim rukama i velikim zalogajima.

Cijelo vrijeme posmatramo kroz prozorčiće kako mećava „nosi naviljke“ snega  preko prevoja. Mećava nas ne ostavlja ni pri povratku ali prepodnevno iskustvo čini nas jačim  i snažnijim tako da nema straha ni zebnje. Ispod strane od Ćupova mjenjamo pravac kretanja, hvatamo lijevu stranu staze koja nas dovodi do bazena. Tu prestaje mećava i nastaje uživancija u bjelini snijega koju ništa ne remeti osim škripa naših cipela.

Na žici je malo skijača, od naših je Edita jedino među njima, koja nas izaziva da se okušamo i tom sportu dok još nije kasno za neke.

Pješačenje se završava u 13:30min i čekajući minibus osvježavamo se čajem u restoranu na Jezerinama. U Podgoricu stižemo oko 16:30min.

Vrijeme na stazi je promenljivo oblačno sa snežnom mećavom ali bez kiše.

Tekst i fotografije Rajko Mićković