Žijovo je planinski masiv ograničen sa istoka i jugoistoka rijekom Cijevnom i državnom granicom prema Albaniji, sa jugozapada Ćemovskim poljem, sa zapada rijekom Moračom, sa sjevera i sjeveroistoka Malom rijekom i dolinom Veruše, a sa istoka Toračem i Širokarom. Reljef je bogat kraškim oblicima. Prema jugozapadu od planinskih vrhova, zemljište se preko kraških zaravni dosta strmo spušta prema Zetskoj ravnici. Posebno su izražene zaravni na lijevoj obali Male rijeke (Stravče) i duž desne obale Cijevne (Zatrijebač).

Geološki prostor Žijova nije složen. Trijaski krečnjaci izgrađuju prostor između Žijova i državne granice sa Albanijom i južnije prema Koritima, predio oko Bioča, Zagrada i Ubala i prema Vjeterniku. Jurski sprudni krečnjaci i dolomiti posjeduju znatno prostranstvo oko Vjeternika, sjeverno od Kockih katuna, oko Tvrdih stijena, Stravča i Kržanje, a izgrađuju i sve visoke vrhove Žijova.

Kvartarne naslage u ovim krajevima imaju poseban značaj za život ljudi. U planinskim predjelima i na zaravnima očuvane su moćne i česte morenske naslage, a naročito oko Stravča, Kržanje i Momča. Ove morene su nanijeli lednici ka Brskutu, Širokaru, Koritima i Orahovu.

Poznatiji vrhovi preko 2000 m n/v su: Surdup 2184 m, Štitan 2172 m, Žijovo 2131m, Šila Velja 213o m, Štrugeza 2103 m, Suvo brdo 2096 m, Vila 2093 m, Smojan 2085 m, Jovanov vrh 2084 m, Pločnik 2080 m, Pasjak 2050 m, Krisitor 2024 m, Treskavac 2024 m i Viljenica 2009 m.

Na području planine Žijovo nema značajnijih vodotokova.

Mala rijeka je poznata po duboko usječenom kanjonu, povremeni je tok koji nastaje od Nožice i Brskutske rijeke, a poslije toka od 18 km uliva se u Moraču na 58 m n/v.

Ribnica je povremeni tok koji nastaje od više vrela sa južne strane huma Kakarićke gore na sjevernom rubu Ćemovskog polja i uliva se u Moraču nakon toka od 9 km.

Cijevna je kroz Ćemovsko polje takođe povremeni tok. Nastaje na teritoriji Albanije. Dužina njenog toka je 39 km od čega 32 km u Crnoj Gori.

Rikavačko jezero se nalazi na prelazu Žijova u Prokletije na nadmorskoj visini od 1313 m. Površina jezera iznosi 117755 m². Dimenzije su: 525 x 235 m i obalne linije od 1640 m. Bubrežastog je oblika, a najveća dubina iznosi 13,9 m. Jezero ima ponor na 1314 m n/v preko kojeg voda otiče u Cijevnu i Ribnicu. Puni se atmosferskim padavinama, topljenjem snijega i povremenim tokom potoka Rikavac. Jezero je poribljeno, a voda je alkalna.

Bukumirsko jezero se nalazi na morenskoj prečagi između Torača, Veljeg vrha i Gozda, na nadmorskoj visini od 1448 m. Površina jezera iznosi 19320 m², a najveća dubina 16,8 m. Vodom se puni od atmosferskih padavina, topljenjem snijega i povremenih izvora sa Katuna Ivanovića. Jezero ima male oscilacije nivoa vode od svega ± 1 m. Oko 15% površine jezera je obraslo barskim biljem koje je u ekspanziji. Jezero je u nekoliko navrata poribljavano što je značajno uticalo na smanjenje broja Tritonus Alpestris Montenegrinus-a. Voda u jezeru je alkalna.

Na rubnim sjevernim, istočnim i južnim dijelovima planine nalazi se više izvora pitke vode. Izvor na Zagonu (1630 m n/v) sjeveroistočno od Katuna Bljuštura. Petrovića česma kod Katuna Jezero. Izvor Torač jugoistočno od nekadašnjeg Katuna Torač. Rašovića Točak na katunu Rašovića.Česma na Širokaru. Dva izvora sjevrozapadnije od Rikavačkog jezera. Izvor Kariman. Izvor na Katunu Studenica zapadno od Vile, Mala i Velika Radeča u šumi Radeča nadomak Korita.

U prošlosti su na prostoru planine Žijovo bili brojni katuni. Krajem prošlog i početkom ovog vijeka, broj aktivnih katuna se znatno smanjio. Aktivni su sledeći katuni: Bljuštura, Momonjevo, Guzovalja, Jezero, Rašovićs Katun, Lakovića Katun, Katun Rikavac (gornji i donji), Studenica, Ledinski, Benkanjski, Kocki, Korita, Građen, Račama, Podgradski i Kastrat.

Perifernim dijelovima planine izgrađeni su putevi i to: Podgorica – Ubli – Orahovo – Korita asvaltirani put u dužini od 36 km, a dalje prema Rikavačkom jezeru preko Radeče, Velike Ćafe nastavlja slab makadam koji je prohodan za terenska vozila samo u ljetnjem i jesenskom periodu. Ovaj put sa Rikavačkog jezera istog kvaliteta nastavlja prema Širokaru i preko raskrsnice na Mokroj povezuje se sa putem za Bukumirsko jezero, odnosno preko Veruše sa Kolašinom i Andrijevicom. Sa raskrsnice Bezjova, asvaltni put nastavlja prema Stravču i Kastratu i nešto ispred Katuna Bljuštura prelazi u slab makadam. Dužina asvaltnog puta prema Bljušturi iznosi 42 km, a nastavak makadamskog prema Bukumirskom jezeru 6 km. Ovaj put od Bljušture do Bukumirskog jezera i dalje preko Škale od Mokre do Širokara prohodan je od kasnog proljeća do spočetka zime.
Tekst napisao Dušan Delić.

Glavna korištena literatura: „Geografija Crne Gore“ od prof.dr. Branka Radojičića.

Tags

 

0 Komentara

Budite prvi koji će komentarisati ovaj tekst.

Napišite svoj komentar ili pitanje