IZVJEŠTAJ SA AKCIJE: Suvor-Piva

MARŠRUTA sela Budanj – Suvor ( 2016mnv)- Stabanska jezera
DATUM 29.06.2014
VR.POLASKA 7:00h VR.DOLASKA 22:00h
VODIČ Branka Adžić
UČESNICI  Ukupno 17 planinara-Spisak u Prijavi

_DSC7943KRATAK OPIS AKCIJE: Posle obilnih padavina, osviće sunčan dan 29.06.2014g.Krećemo u 7h sa ustaljenog mjesta u Podgorici ,grupu čine sedamnaest planinara.Polazna tačka za planinarenje je selo Budanj, iznad Miloševića(1100mnv).

Visinska razlika, koju trebamo savladati, penjući se grebenom do vrha Suvora, iznosi približno 1000m. Startujemo sa usponom u 10h, kreću ći se kroz nepokošene livade pune cveća, planinskog mirisa i blagog povjetarca.Ubrzo smo osjetili vrelinu ljetnjeg sunca, pa smo koristili prečice kroz bukovu šumu, do katuna Štirno, pa opet livade sa ponekom kolibom i rijetkim čobanima.

Uz put se i odmaramo, fotografišemo i ćutećki prihvatamo ili odbacujemo neizbježne Brankove primjedbe.Nakon 3,5sati hoda popeli smo se na vrh, odakle je pucao pogled na sve strane sveta.Vidljivost je dobra i pruža ugođaj blizine planinaskih vrhova (Vitlova,Volujaka, Leberšnika, Golije, Ledenica, Treskavca, Prutaša, kanjona Pive sa pivskim jezerom), šuma i pašnjaka.

_DSC7961Tu su i neizostavne Plužine i okolna sela.
Na vrhu smo se zadržali čitav sat vremena i u 14h silazimo zapadnom starnom, u pravcu Stabanskih jezera.Spust je zahtevao više vještina u savijanju i provlačenju kroz izgorelu šumu bora krivulja.

Dosta ogrebani i „našminkani“ garavim krivuljom utanjamo u cvjetne pašnjake katuna Smrekovca i pratimo pogledom puteljke koji vode do Vitlova.Konačno stižemo na izvor vode i predivan vidikovac sa pogledom na „Gorske oči“.

Nakon kratkog predaha na izvoru Zemunica, grabimo žureći ka jezeru u želji da se što pre okupamo.Stabanska jezera jednostavno privlače i opuštaju.Nekoliko planinara (Edita, Rajko i Aleksandar) jurnuše pravo u vodu a ostali okvasiše umorne noge i sa zadovoljstvom gledaše lepotu vode planinskog jezera. Radosti, smjeha i veselog dobacijanja bilo je na pretek.

_DSC7969I ovom užitku morao je doći kraj, te krećemo jer nam je preostalo još sat pešačenja do kombija koji nas je čekao u selu Stabna u 19h. Naš vozač-Nikola Bakrač, koji nas prati i vozi skoro dve godine, svraća nas na osvježenje u njegovo rodno mjesto Plužine, što Mi sa radošću prihvatamo.

U Podgoricu smo stigli u 22h i jedva se „iskobeljali“ iz kombija. Uz međusobne pozdrave „kobajagi žurimo“ svojim domovima.

Tekst Branka Adžić fotografije Saša Petrović

_DSC8013

You may also like...

Оставите одговор