DUPLA AKCIJA: Dečić, novogodišnji uspon

MARŠRUTA

Podgorica-Dečić-Podgorica

DATUM

1 i 2.01.2013

VR.POLASKA

09h

VR.DOLASKA

16h

VODIČ

1-Branko Božović2-Dragoljub Krgović i pomoćni Slavica Vukčević

UČESNICI

1.01.2013:Branko Božović, Rajko Mićković, Milena Andrijašević, Mira Kostić, Vesna Lakuš, Novaković Marta, Novaković Slavko.2.01.2013:Dragoljub i Tanja Krgović, Branka Adzić, Milenko i Roza Novaković, Blažo i Slavica Vukčević, Marija Novković, Olivera Božanović, Marija Antunović

1.01.2013: Krenuli smo sa našeg uobičajenog polazišta u 9 sati. Po dolasku u Tuzi ostavili smo vozila na parkingu željezničke stanice i krenuli prema vrhu. Bilo je 9 i 30. Dan je bio sunčan bez vjetra, idealan za planinarenje. Na vrhu smo bili oko 12 i 30.

Suce je izmamilo pčele da naprave izvidnički let i slete na znojavu maicu Rajka Mićković i blavora da krene u šetnju u nadi da će sresti nekog, njemu poznatog.

Tempo penjanja je bi vrlo lagan tako da smo svi na vrhu stigli bez vidnog umora. Sa vrha smo krenuli posle 13 sati i laganim spustom stigli do naših vozila u 15 i 20.

Pri silasku sreli smo dva momka, koji su po njihovoj priči, došli u Tuzi za praznike kod prijatelja a inače su iz Drača (Albanija). Bilo im je drago kad su na jednom vidikovcu spazili ostavljenu albansku zastavu, tako da su nas zamoli da ih slikamo. Komunikacija između nas odvijala se na engleskom gdje se moglo primetiti njihovo bolje vladanje jezikom nego spremnost za planinarenje jer ništa pri sebi nisu imali osim mobilnih telefona. Brzo su hodali, prosto se utrkivali koji će brže „sleteti“ do podnožja i napiti se hladne vode na česmi železničkog perona.

Tekst-Branko Božović

2.01.2013: Jutro oblacno sa slabom kisom ne sprecava nas u nasim namjerama da se penjemo u obližnje brdo Dečic. Mala grupa od nas deset, puni optimizma, da će se vrijeme razvedriti, krecemo u koloni na čelu sa Slavicom. Uz pomoc Krgovića i dobro obilježene staze, nije tesko predvoditi ovu ekipu. U samom startu put je bio vlažan i klizav tako da smo lagano išli zbog kamenja koje se pomjeralo prilikom hodanja. Prvo odmaranje od 10-ak minuta je bilo na jednoj maloj udolini gdje se nalazi izvor, pa smo iskoristili da napravimo neku zajednicku fotografiju.

Vrijeme se već, kao što smo i očekivali, razvedrilo tako da smo višak robe sa sebe skinuli i nastavili dalje uz povremeno odmaranje i grupisanje kolone. Ekipa i dalje neumorna i odlično raspolozena posle dva sata laganog hoda stiže na vrh Decica, koji iznosi 650 mnv. Sa vrha se pružao prelijep pogled na okolinu gdje se nalazi prostran vinograd Agro-kombinata 13. jul. Malo dalje u magli se naziralo Skadarsko jezero. Upravo zbog magle se nije moglo najjasnije uslikati.

U blizini se nalazilo krdo konja koji su mirno pasli bez naseg uznemiravanja. Odmor je potrajao sat vremena pa smo ga iskoristili da se počastimo raznim đakonijama od proteklih praznika, koje su naše vrijedne planinarke pripremile. Na poziv vodiča lagano smo krenuli nazad istom stazom, bez žurbe i nastavili dalje u dobrom raspoloženju.

Kod auta smo gustirali Milenkovo domaće vino, i uz dogovor za narednu turu polako se rastali.

Tekst-Slavica Vukčević

Fotografije: Marija Novković, Dragolub Krgović, Vesna Lakuš

Ostavite odgovor