Uspon na veliki Vitao (2397m)

DATUM: 27-29. 06. 2008.
VRIJEME POLASKA: 27.06. u 14:00
VRIJEME DOLASKA: 29.06. u 18:00
VODIČ: Dušan Delić
UČESNICI:  Edita Files Bradarić, Aleksandar Đurašković, Branimir – Bato Guberinić, Ivan Šćepanović, Željko Vujović, Nikola Nenezić i Dušan Delić.
Iz PK „Volujak“ Gacko: Milovan Nikolić, Dragomir Čulić, Desko Mastilović i Dragiša Šupić.

OPIS AKCIJE:

Međuklupska saradnja započeta 2007.g. tradicionalnim usponom na Maglić 2386m, nastavljena je ove godine usponom na Veliki Vitao 2397m, najviši vrh u masivu Bioč. Susret i zajednički kamp dogovoreni su na Velikom Stabanskom jezeru – 1325mnv, gorskom oku usred predivne divljine. Planinari iz Gacka su stigli iz pravca Čemerna preko Izgori, a mi iz pravca sela Stabna preko Malog Stabanskog jezera. Vrijeme je više ličilo na dolazeći olujni pljusak, ali hrabre i odvažne uvijek prati sreća, pa je i u našem slučaju vrijeme preokrenulo na lijepo i stabilno još u toku večeri. Susret je bio vrlo srdačan – kako to samo planinarima dolikuje. Druženje te večeri je okončano pjesmom i kratkim dogovorom za sjutrašnji dan.

Planinski masiv Bioča odlikuje se visokim vrhovima, brojnim kraškim vrtačama, okruglim velikim udubljenjima, nepošumljenošću i bezvodnošću. Velikoj većini prisutnih planinara ovo je bio prvi kontakt sa ovim masivom, te boravak u njemu. Otuda i razumljiv njihov interes za što više informacija o sjutrašnjem usponu. Jutro na Stabanskon jezeru je poklon prirode samo za planinare. To je skoro nestvaran i nesvakidašnji doživljaj koji se trajno pamti. Ustajemo bez posebnog buđenja, tj. ne čekajući da to odrade mobilni telefoni. Ćutke se uživa u pojavi prvih sunčevih zraka na liticama iznad jezera, a kreket žaba jenjava kao pod dirigentskom palicom.

Polazak na uspon u 6:25. Nikoga posebno ne treba čekati. Kolona laganim korakom najprije kroz mladu bukovu šumu, a onda uskom dolinom grabi ka izvoru Zemunica na 1585mnv. Do izvora stižemo za pola sata i savlađujemo visinu od 255m. Uzimamo zalihe vode koje nam zadovoljavaju potrebe do ponovnog dolaska na ovaj izvor. Voda je oko 10 stepeni Celzijusa, izvanrednog ukusa i kvaliteta. Nastavljamo uspon preko Šurkova katuna (ponegdje još ima razrušenih zidova od nekadašnjih koliba). Velika strana (2037m) ostaje nam sa istočne strane. Izbijamo na južni vrh Biočkih greda (tt 2195). Biočke grede na jugu završavaju Velikom Strugom, a na sjeveru Ćuprijom. Velika Struga podsjeća na ogromnu kapiju između dvije litice, a Ćuprija na divovska skakala preko zamišljene vode.

Pogled nam se zaustavlja na vrhu koji predstavlja naš današnji cilj i izazov. Kao da mu i samo ime ističe dominantnost u masivu Bioča i okolnih planina. Svojom pojavom zaustavio nam je dah i prinudio da ga nijemo posmatramo širom otvorenih očiju. Svojom impozantnošću i visinom, svakog planinara stavlja na velika iskušenja. Istovremeno predstavlja izazov i veliki ulog. Kratko odmaramo uz suvo voće i napitke. Nastavljamo grebenom ka Ćupriji. Sa zebnjom posmatramo nadolazeći oblačni front sa sjeveroistoka. Vrh jednog momenta prekri magla. Kao da nas je želio upozoriti na svoju gorsku neprikosnovenost i odvratiti od namjere. Planinarska upornost je i ovog puta nagrađena.

Na vrh smo se ispeli između 10.10 – 10.30 h. Radost je velika. Upisujemo se u knjigu, pečatiramo knjižice. Stiže i pet planinara iz Loznice. Srdačno se pozdravljamo i čestitamo jedni drugima. Slijedi zajednički snimak za nezaborav. Nikome se ne žuri na povratak. Ipak moramo da krenemo. Lozničanima pokazujemo prolaz na Ćupriji za Ordene dolove, a mi se sa brojnim nesređenim utiscima spuštamo međugrebenom ka Bjelačkoj vodi.

Kod Bjelačke vode se na kratko odmaramo, a pogled nam se po ko zna koji put otima ka vrhu koji iz ove perspektive izgleda još impozantnije. Nedaleko od vode, krdo konja je prekinulo pašu i budno pratilo naš dolazak, a onda se dade u trk ne dozvolivši da im se približimo. Prelazimo preko prevoja i spuštamo ka Dubokom dolu. Planinsko sunce nemilice prži. Iznad Zemunice se zaustavljamo na «Grčkom groblju» gdje pored više monumentalnih ploča stoje i dva Stećaka dosta dobro očuvani.

Izvor Zemunica, mramorno hladna voda i preko potrebno osviježenje. Strmi silazak do kampa. Svako utonuo u svoje misli, a umorna stopala postaju sve više «nepokorna». Konačno kamp i osvježenje u jezerskoj vodi. Veliki današnji uspjeh proslavismo uz jagnjeće i svinjsko pečenje. Ostaće mnogo toga za priču i sjećanje sa ovog vrlo uspješnog uspona. Prethodnu noć mnogi su probdjeli zbog žabljeg orkestriranja, ali noćas na žabe i komarce niko se nije žalio. Još jedna nezaboravna zora na jezeru. Žablje glasanje utihnu, a poj ptica razbudi i najupornije spavalice. Sa površine jezera se uzdiže isparenje najavljujući topao dan. Priče i oduševljeni komentari jučerašnjm uspjehom. Zajedno se vraćamo preko Malog Stabanskog jezera i rastajemo u Stabnima uz naš poziv za druženje na Durmitoru.

Fotografije sa akcije možete pogledati u foto-galeriji.

Izvještaj napisao: Dušan Delić