Selce – vodopad Selce – Mreg, Albanija
Naziv akcije: Selce (500mnv)-vodopad Selce (850mnv)-Mreg (1200mnv)-Selce
Datum: 20.10.2024.
Vrijeme polaska 9:10 Vrijeme dolaska 16:20
Vodič: Радојко Бошковић
Opis toka akcije:
Početna tačka je kafana (Bar Restorant & Camping Selca Cem) do koje se stiže kanjonom Cijevne, ulazeći u Albaniju kroz granični prelaz Grabom i nastavljajući dalje do sela Selce, a to je ne više od 45 km vožnje. Prebacivali smo se do zbornog mjesta – početka staze kolima, pojedinačno, i u sakupljanju grupe izgubili smo nekih 15-tak minuta, nepotrebno, uglavnom nepažnjom vodiča.
Od kafana išli smo cestom smjerom ka Gusinju, nekih 300 metara, pa poslije škole i groblja skrenuli lijevo i ušli u markiranu stazu. Od Selca do vodopada ide se obilježenom stazom, oko 3 km, a savladava se visinska razlika od nekih 350mnv. Staza vodi desno od bezimenog potoka. Teren je kao stvoren za članove Gorice: malo siparan, kamenit i strmenkast. Odmah je bila uočliva razlika u “doživljaju” planinara Gorice u odnosu na goste na turi, koji su iz neke strukovne rekreativne grupe.
Jedino upozorenje vodiča je bilo na opasnost prilikom prelaska krhkog mosta u blizini vodopada. Planinarima nije ni bilo potrebno ovo govoriti, oni sagledavaju objektivno izvjesno prisustvo rizika. Neke planinarke su druga priča – “montiraju” se, radi slikanja, na mjestima koje one fiksiraju i sve ostalo su podređivale tome.
Oko 11 časova smo bili na vodopadu. Riječ za vodopad, na albanskom jeziku, je “ujvara”. Naziv vodopada bi mogao biti vodopad sela Selce ili Selceški vodopad ili, najbolje, vodopad “Selce”. Vodopad je bio obasjan suncem ali livadak naspram vodopada, gdje je grupa zastala, bio je u hladovini. Radi prohladnosti, nijesmo ostali dugo i nastavili smo dalje kao kompletna grupa, bez odvajanja za lakšu turu.
I u nastavku staza je markirana ali nešto lošije. Značajno je lakša za savladavanje, nema sipara, ide se dosta zemljanom stazom i kroz šumu. Izlazak iz šume na prostranu livadu ispresijecanu ogradama je, ujedno, ulazak u selo Mreg. Livadom se ide desno uzbrdo (otprilike istočno) do ograde, pa uz ogradu lijevo i izlazi se kroz vratnicu od taraba. Nastavlja se, vodoravno, sjeveroistočno nekih 250 metara do prvih par kuća. Odmarali smo i previše često, tako da smo od vodopada do Mrega potrošili više od 2 časa. Opet duži odmor i oklijevanje za povratak.
Od Mrega u Selce ne idemo putem povratno već drugom stazom (kružna tura). Prvo se ide niz livadu nekih 200 metara, pošto je uočljivi “regularni” put zarastao, da bi se kod prve kuće ušlo u taj “regularni” put. Ubrzo se prolazi pored izvora sa česmom nad koritom za napajanje stoke. Slijedi veoma strma strana, skoro vertikala sa serpentinastom stazom (serpentinus=zmijolik). U prvom dijelu staza je kamenita a u drugom pjeskovita. Uglavnom, pijesak je od raspadanja sedimentnog stijenja. Ove okolnosti ne dozvoljavaju opušten korak pa silazak značajno umara i opterećuje noge i kičmu. Krgo i Željko ubrzanije silaze i prebacuju svoja auta u selo kod katedrale, da bi prevezli do početne tačke i parkiranih auta (oko 1,5 km) one planinare kojima, možda, počinju klecati koljena. Vodič je i tu posljednju asfaltnu dionicu prepješačio.
Karakteristike akcije i zapažanja vodiča :
Tura tehnički nezahtjevna, kondiciono laka do srednja, uk. visinske razlike 950m, dužine oko 11km. Silazak može biti rizičan zbog strme i djelimično klizave staze, a i u kombinaciji sa umorom koji se kumulira pred kraj ture.
Spisak učesnika akcije:
Brano Perović, Bobana Božović, Mira Kostić, Ivica Surjan, Dragiljub Krgović, Tanja Krgović, Željko Joćić, Jelena Milutin, Branka Adžić, Snežana Ivanović, Radojko Bošković, Jelena Lilova, Slavica Joličić, Ana Kovačević, Sanja Žugić, Dragan Marović, ukupno 16.
Izvještaj napisao Радојко Бошковић