IZVJEŠTAJ SA AKCIJE: Transverzala „Josif Pančić“ – Kopaonik – Srbija
MARŠRUTA |
1. dan, Transvezala: pl.dom Kopaonik-Bačište-Ladište-Hajdučka voda- Raskrsnica-kukavica- Smokovska reka-Pašino bačište-Rvatske bačije- Jaram- pl. dom Kopaonik: dužina staze 28km, vrijeme 10 h ( naš predstavnik Bojan Bracanović)1.dan, II grupa: pl.dom Kopaonik-Pajino preslo- Crkvine- vodopad Jelovarnik- Brzeće: dužina staze 17km vrijeme 6h
2. dan: pl.dom Kopaonik-Gobelja-Jaram-Karaman-Pajino preslo-Konaci -pl. dom Kopaonik: dužina staze 12km, vrijeme 4 h
|
||
DATUM |
1-3 jun 2012 | ||
VR.POLASKA |
8:30h – petak |
VR.DOLASKA |
22:30h – nedelja |
VODIČ |
Grupa vodiča PSK „Kopaonik“ – Beograd | ||
UČESNICI |
Milena Andrijašević, Mira Bulatović, Slavica Petrović i Bojan Bracanović iz „Gorice“-Crna Gora, svi ostali planinari su bili iz Srbije. Ukupno: 119 učesnika iz 19 planinarskih društava |
KRATAK OPIS AKCIJE:
Uprkos dugom kišnom perodu prethodnih dana i nepovoljnoj vremenskoj prognozi za dane vikenda mala grupa od 4 prijavljena planinara čvrsto je odlučila da ide na Kopaonik. Nije nas pokolebao ni nedostatak organizovanog ili sopstvenog prevoza. Odlučili smo da idemo redovnom autobuskom linijom sa presijedanjem u Raški. Iz Podgorice krećemo u 8:30h autobusom za Beograd. U Rašku stižemo u 15:00h i 2 sata čekamo do sledećeg prevoza za Kopaonik.
Koristimo ovu pauzu za razgledanje i fotografisanje na lijepo uređenom trgu ispred crkve u centru grada, te za ručak i osvježenje u obližnjem restoranu. U 17h krećemo za Kopaonik i u pl. Dom stižemo oko 18:15h uz malo kišice. Svi učesnici akcije su smješteni u Vojnom domu osim nas koji smo kao jedini stranci, dobili smještaj u obližnjem apartmanu. Planinari iz Makedonije i BIH su otkazali dolazak. Hranu smo imali u planinarskom domu u kojem su se i odvijale sve aktivnosti vezane za akcije kao i muzičko veče.
Subota je osvanula bez ijednog oblačka. Izgledalo je da će nam vrijeme biti naklonjeno. Kad smo u 7:00h krenuli ka Domu na doručak, od ljepote okolnih objekata i svježeg planinskog vazduha samo nam se osmjeh razlio na lice. Sve je ukazivalo da će biti lijepa tura. Bojan je pošao sa transverzalcima na turu dugu 28km a ženski dio od 3 člana ekipe, na turu dugu 17 km. Tura je bila relaksirajuća, Vodič Slaviša Petrović je od početka krenuo laganim tempom i pravio dovoljan broj kratkih pauza tako da je grupa bila uvijek na okupu da čuje objašnjenje toponima. Ovakvo kretanje je stvorilo prostor za uspostavljanje kontakata i međusobno upoznavanje pa priče i smijeha nije falilo.
Prvo smo se šumom popeli na Pajino preslo, pa prošli ispod Pančićevog vrha. Onda smo se obronkom spustili na Crkvine gdje se vide ostaci nekadašnje crkve i pruža lijep pogled na okolinu. Interesantan je bio uspon stazom pored potoka do lijepog vodopada Jelovarnik. Zaista smo svi uživali, pa je vodič uz našu saglasnost produžio stazu za još 4 km. Na taj način nam je omogućio da odemo u Brzeće, malo mjesto sa mnogo lijepih novih objekata. Tu smo se u jednoj konobi osvježili i sačekali autobus da dođe za nas. U dom smo stigli oko 16:40 gdje nas je čekao pasulj a uveče zabava uz živu muziku. Fascinantna je količina energije koja se te noći razvila uz muziku i ples i ispunila sve koji su bili prisutni.
U nedelju je bilo znatno manje učesnika. Mi smo išli na turu dugu 12 km. Vidici sa vrha Gobelje i Karamana su ljepši i širi nego na jučerašnjoj II turi, ali je jučerašnja staza bila ljepša i pitomija. Turu smo završili u 12:00h, ručali i prisustvovali dodjeli plaketa i zatvaranju. U ime „Gorice“ se zahvalio Bojan, naš jedini učesnik transverzale, koji je ujedno najmlađi i jedini muški član ekipe. Ovo je izazvalo simpatije svih prisutnih, naročito ženske populacije među kojima je bio zapažen. U 15:00 smo taksijem krenuli za Rašku, pa autobusom za Podgoricu, i stigli u 22:30.
Utisci sa akcije:
Nebo nam se osmjehnulo i oba dana smo imali lijepo vrijeme bez kiše. Pejzaži su zeleni i pitomi sve dokle pogled seže, bilo da se radi o zelenim obroncima ili visokim četinarskim i bukovim šumama. Na tako zelenoj pozaditi se nadaleko vide građevinski objekti koji krase ovu pitomu planinu. Kamen se vidi samo u zasjecima puta i ima neobične boje, od ruda kojim je ova planina bogata. Ono što ostavlja nezaboravan utisak je veoma maštovita i živopisna arhitektura bogata neobičnim detaljima, koja karakteriše objekte sagrađene poslednjih decenija. Ovi inženjerski dragulji rađeni su u etno stilu i ukrašeni drvenim i kamenim detaljima na fasadi daju markantno obilježje i prepoznatljivost turističkoj slici Kopaonika.
Naša mala ekipa je bila prepoznatljiva po otvorenosti i brojnim kontaktima, i može se reći da smo unosili posebnu dinamiku i pokretali druge na razgovor i smijeh. Jedna naša nova poznanica iz Beograda je izjavila da će ovu turu pamtiti po nama. A mi ćemo ovu akciju pamtiti po humoru i zdravom smijehu koji nas je spajao. To je valjda nagrada za našu upornost i odlučnost da stignemo na Kopaonik.
pripremila:
Slavica Petrović
Bravo planinari PK2GORICA“-Vama ne smetaju kilometri puta do užitka!