IZVJEŠTAJ AKCIJE: Smokovac – Vežišnik

KRATAK OPIS AKCIJE: Do Smokovca smo doputovali automobilima i posle kraćih priprema, u 9:30h krećemo na uspon ka vrhu Vežišnika.Vrijeme je sunčano i raspoloženje dobro. Grupa je raznolika po uzrastu i kondiciji pa se krećemo lagano u koloni, po kršovitom terenu. Dragoljub je na začalju, vodi računa o onima koji se sporije kreću. Sa nama je i Bato Guberinić koji, kao i uvek, grabi mađu prvima. Čak ga i opominjem da uspori. Sve je uobičajeno. Usput pravimo više kraćih pauza da se sačekamo, predahnemo, fotografišemo. Sa nama je i 6 mladih planinara i Bato ih, kao i obično, okuplja oko sebe i priča im svoje doživljaje, prenosi iskustvo.

Zadnji put odmaramo, nakon savladavanja najeksponiranijeg dijela i prispeća na zaravan. A onda nesreća, šok…samo nekoliko minuta nakon zadnje pauze u 11:35 min., na ravnom dijelu nadomak podnožja Veljeg vrha, Bato Guberinić je iznenada posrnuo (zadrhtao). Bojan Erceg, koji je bio iza njega, pridržao ga je i pomogao mu da se spusti. Svi ostali koji smo bili u blizini, pritrčali smo i pokušali da mu pomognemo ali on je , izgleda, bio na mestu mrtav. Aleksandar Marđanović je pokušao da ga reanimira masažom srca ali bezuspešno.

U međuvremenu smo (već u 11:37) pozvali policiju i hitnu pomoć. Uskoro smo obavjestili i Predsjednika Kluba i porodicu –Batova supruga je baš tada zvala na njegov broj.
Posle kraće pometnje (od šoka i nevjerice) organizovali smo se oko povratka. Njih 12 smo odmah uputili da se vražaju nazad a o njima je brinula Tanja Krgović.

Branko Božović i Aleksandar Marđanović su pošli niz zapadnu padinu ka selu Đurkovići, da sačekaju hitnu pomoć i policiju. Nas 8 je ostalo na mjestu događaja i u stalnoj komunikaciji i koordinaciji među grupom koja se vraća i dvojicom planinara koji su pošli u susret hitnoj. Nakon povratka Aleksandar Marđanović i vešću da hitna pomoć ne dolazi na mjesto događaja i najave od strane policije za dolazak pripadnika jedinice za spašavanje, opet smo odlučili da se grupa smanjuje tj. dogovor ko ostaje a ko se vraća pre mraka nazad ka magistrali. Odlučili smo da ja, Milena i dva mlada planinara: Bojan Erceg i Luka Obradović krenemo se spustati jer sunce je polako zalazilo i bivalo je sve hladnije a oni neadekvatno obučeni. U Podgoricu stižemo oko 17h.

Grupu koja je ostala (Dragoljub Krgović, Rajko Mićković, Snežana Fatić, Aleksandar Marđanović, Milenko Novaković i Branko Božović) sačekala je 3 vatrogasca sa nosilama a policija nije izašla već je D.Krgović fotografisao položaj i sa njima naizmenično, smenjujući se sneli do podnožja preminulog. Tu su čekali, prvo hitnu pomoć da konstatuje smrt a onda dolazak porodice sa pogrebnim kolima. Ostali su svi zajedno dok porodica nije preuzela preminulog i dok se čitav protokol nije završio a to je trajalo do 19:30, te su kućama stigli oko 20h.

Batov „odlazak“ nas je sve potresao. Bio je naš najomiljeniji planinar. Mnogo će nam nedostajati. Već nam nedostaje…

Izvještaj podnela Mira Kostić