FUNDINA – od Gornje Vrbice do vrha Heljm

MARŠRUTA FUNDINA – od Gornje Vrbice 420mnm do vrha Heljm 987mnm
DATUM 16.01. 2022g
VR.POLASKA 8i30h VR.DOLASKA 16h
VODIČ Rajko Mićković
UČESNICI Milena Andrijašević, Mira Kostić, Edita.F.Bradarić,Ivan Šćepanović,Jelena Milutin,Petar Ivanović, Đina Markuš, Branka Adžić, Nikola Nikezić, Vesna Lakuš, Snežana Ivanović, Dragoljub i Tanja Krgović, Jasna Milošević, Cica Jakovljević, Igor Maraš, Darko Mugoša,Radojko Bošković, ukupno 18 planinara.
KRATAK OPIS AKCIJE:
Sa tuškog puta kombi prevozom krećemo u pravcu Kuča i za nekih 20 minuta stižemo do polaznog mjesta današnjeg planinarenja – Gornja Vrbica (420m). Pješačenje započinjemo sa asfaltnog puta “kučka magistrala”, dosta zaraslom seoskom stazom prema selu Fundina. Petar i Dragoljub ručnim makazama uspijevaju prorezati rastinje, dijelom obrasle staze. Nakon 100m izlazimo iz šumovitog dijela na čistinu i kamenjar, i kroz rijetka hrastova stabla, dobrim usponom, dolazimo do spomenika bitke na Fundini . Tu kod spomenika pravimo mali zastoj i upoznajemo se sa osnovnim podacima bitke koja se odigrala 2. avgusta 1876g . Bitka se vodila između crnogorske vojske koja je brojila oko 5000 vojnika i mnogobrojnije turske vojske osmanlijskog carstva koja je brojila oko 30000 vojnika. Crnogorskom vojskom komandovali su Ilija Plamenac, Škrnja Kusovac i Marko Miljanov, a tursku vojsku je predvodio Mahmud Paša Bušatlija. Turska vojska je poražena izgubivši oko 5000 vojnika, a crnogorski gubici su bili 700 poginulih.

Jedna grupa planinara nastavlja u pravcu vrha Škamf, a druga lakšom stazom kroz zaseok Rašovića i pored glavnog izvora, gdje je nedavno voda kaptirana i urađen vodovod za selo Rašoviće. Prva grupa penje vrhove Škamf (801m). Sa vrha Škamf spuštamo se nekih 40m do prevoja, a onda se penjemo prema vrhu Ilino brdo (887)m. Uspon ide tvrdom podlogom preko zakošenih kamenitih stijena koje iziskuju oprez. Poslije odmora na vrhu nastavljamo grebenastim talasasastim vrhom Ilinog brda u pravcu jugoistoka, sve do asfatnog puta prema selu Koće. Prelazimo sa asfaltnog puta na utabanu stazu u pravcu juga do izvora Gura krof (831m),gdje je voda istog mlaza i nikad ne presušuje, nalazi se u podnožju vrha Heljm (987m).

Dio planinara odustaje od uspona na Heljam i silazi ponovo na put, krećući se u pravcu juga prema zatrijebačkom putu, gdje sustižu prvu grupu planinara.Preostali penju vrh Heljam preko strmog sipara i za nekih 30 minuta stižemo do vrha. Na vrhu uz odmor grabimo pogledima vrhove Proletija, Žijeva, Moračkih planina , te panomoramske poglede na zetsku i bjelopavlićku ravnicu , a krajnje jugozapadno prema vrhovima Rumije i Lovćena. Sa vrha Heljam spuštamo se južnom stranom birajući najpovoljniju priliku, nailazimo na neku zaraslu stazu i uspijevamo da dođemo do asfaltnog zatrijebačkog puta. Spuštamo se putem još nekih 400 m i dolazimo do malog stjenovitog uzvišenja ili vidikovca Kuk ledinski. Uz par posljednjih fotki ovdje završavamo naš današnji pohod. U kombi se ukrcavamo prije same raskrsnice puteva prema Koćima i Zatrijepču i nastavljamo prema Podgorici sa grupom planinara, koja se prije ukrcala u kombi jer nije pela vrh Heljm.

Osnovne karakteristike staze : staza je srednje teška, dužine oko 6km, u trajanju od 6 i po časova , visinske razlike550m, ukupne 650m, staza nije obilježena, prohodna u svim godišnjim dobima, treba izbjegavati kišno vrijeme zbog zakošene stjenovite podloge i mogućnosti da se neko oklizne, . Zbog lijepih, širokih pogleda i najbližeg vrha Heljm sa oko 1000m visine i 14 km udaljenosti od Podgorice, uz neke korekcije, trebalo bi ovu stazu uvrstiti u lokalne staze G. grada Podgorice.
Zapis uradio vodič Rajko Mićković