Đalovića klisura
MARŠRUTA Koritska visoravan- Đalovića dolovi-Đalovića pećina- Đalovića klisura
DATUM 1 i 2.10.2016.
VR.POLASKA 6.25h VR.DOLASKA 21h
VODIČ Ivan Šćepanović
UČESNICI Vuk Šestović, Branka Adžić, Snežana Ivanović
KRATAK OPIS AKCIJE:
Planinari Gorice su u subotu 01.10. došli na Koritsku visoravan da bi se Đalovića dolovima spustili do Đalovića pećine i prošli kroz Đalovića klisuru. Na Koritsku visoravan pošli smo taksijem sa autobuske stanice u Bijelom Polju, vozeći se 45 km asfaltnim putem do sela Sušica. Pošli smo stazom koja od škole u Sušici vodi do prevoja na kojem se nalazi crkva, odakle se pruža predivan pogled prema pitomim i zelenim selima i golim brdima Koritske visoravni. Sa prevoja se prašnjavim putem spuštamo prema koritu Bistrice, lijevo od nas ostaje Osmanbegovo selo a desno Dupljaci. Putem i livadama prolazimo kroz sela Čampare i Đalovica.
Od zadnje kuće u Đalovićima staza ide kroz uske livade oivičene šumom lješnika i nakon dva sata hoda dolazimo do staze, koja nas vodi do suvog korita rijeke Bistrice za još 40 minuta. Koritom rijeke idemo desno oko 20 min, do oznake gdje počinje vrlo strmi uspon do prevoja a zatim spuštanje do ulaza u Đalovića pećinu. Sa čeonim lampama ulazimo u pećinu sa visokim svodovima prelazeći preko velikog i klizavog kamenja. Nakon 50 metara vraćamo se prema ulazu i spuštamo pored Vražjih firova, suvim koritom rijeke do izvora Bistrice. Izvor Bistrice je ogromna pećina sa pjeskovitim dnom odakle u tišini teče voda koja formira rijeku. Na klupi preko puta izvora zamijenjujemo svoje planinarske cipele lakšom obućom kojom ćemo markiranom stazom ići pored rijeke i preko rijeke lako do Juriških vrela, u duzini od 1 km. Posle Juriških vrela nivo vode je znatno viši, na nekim prelazima do iznad koljena, rijeka se prelazi na 7 mjesta uz pridržavanje za postavljene konopce.
Staza zatim ulazi u klisuru, tu su postavljene sajle na samoj stijeni da bi se za njih pridržavali dok gazite veoma hladnu vodu. Ovaj dio staze od Juriških vrela do mosta je nesto duža od 1 km. Staza od pećine do mosta na rijeci Bistrici je dugacka oko 3,7 km i mi smo je bez zadržavanja presli za 2h. Na mostu smo obuli naše planinarske cipele a zatim kroz šumu spustili se niz devastiranu obalu rijeke Bistrice do sela Bistrice, gdje smo dogovorili preko agencije Rams večeru i spavanje. Spavali smo u seoskoj kući kod famlije Pilice koja se inace bavi seoskim turizmom. Tura je trajala 9h u duzini od 18 km. Tura je zahtjevna i atraktivna i treba je proci tokom mjeseca avgusta.
Sjutradan nakon dobrog doručka polazimo do uzgajališta jelena i muflona, a zatim putem u dužini od 7 km prema manastiru Podvrh iz 16.og vijeka. Manastir je neobična sakralna gradjevina neupadljive spoljašnosti sa živopisnim zidovima i pozlaćenim ikonostasom, koji je jedan od najljepših primjera umjetnosti na Balkanu. Odmor i polazak markiranom stazom do sedla odakle se širi pogled na Đalovića klisuru i dolinu Bistrice. Vraćamo se sa sedla do manastira, a onda stazom kroz šumu do mosta na Bistrici. Penjemo se kroz šumu utabanim seoskim putem prema selu Moistir. Slikamo napuštene, slamom pokrivene kuće u donjem dijelu sela, a zatim prolazimo kroz voćnjake i livade familije Jurišević. Putem u dužini od 5 km spuštamo se prema selu Bistrica, gdje nas čeka taxi da bi se prebacili do željezničke stanice u Bijelom Polju. Tura u nedelju je trajala 8h i nije bila zahtjevna a duga je 14 km.
Napomena: Iz sela Bistrica išla je pješačka staza do vodenice ispod manastira Podvrh u dužini od 5 km. Stazu je kao i korito rijeke uništio investitor koji je dobio dozvolu da radi mini hidrocentralu, tako da je nakon napuštanja gradilišta rijeka Bistrica na više mjesta proširila korito i uništila stazu, tako da se njome jedva može proći. Prilaz do Đalovica pećine je obezbijeđen, a ulazak nije moguć bez vodiča zato što još nije adaptirana za posjete.
Napisao Ivan Šćepanović