Dani Gorice na Bukumirskom jezeru 2020 ( Velji vrh, Bigeze, Toljevac, Maglič)

DATUM 25-26.07.2020.
VR.POLASKA 11.30h 25.07. VR.DOLASKA 21.30h 26.07.
VODIČI Edita Files Bradarić, Rajko Mićković, Olivera Božanović, Brano Perović
UČESNICI Milena Andrijašević, Mira Kostić, Pavle Bandović, Petar Ivanović, Jelena Mrdak, Jelena Milutin, Snežana Ivanović, Brano Perović, Mirjana Kuljak, Saša Petrović, 13 ukupno.
KRATAK OPIS AKCIJE:
Po 19-ti put održavamo našu tradicionalnu klupsku manifestaciju “Dani Gorice na Bukumirskom jezeru”. Ni ova pandemična godina nije mogla poremetiti naš plan da održimo ovu manifestaciju. Normalno, zbog svih preporuka i zabrana druženje se obavilo u uskom krugu članova kluba. Po drugi put smo boravili u planinskoj kući Petrović, odnosno spavali na nedelju dana prije postavljenom drvenom patosu u potkrovlju, njih 8 uz svu propisanu distancu na oko 30 kvadrata, i Pavle u prizemlju u krevetu. Za ovaj put dali smo si poptunu slobodu da penjemo nešto novo i drugačije, i odstupimo od našeg tradicionalnog planinskog programa ( Surdup,Štitan, Torač). Dolazimo sa par kola sredinom dana do planinske kuće gdje nas čeka domaćin i vlasnik kuće Saša Petrović, koji je dodatno očistio i spremio kuću za naš boravak.

Nakon smještaja formira se ekipa sa par planinara (Edita, Rajko, Mira, Jelena, Sneža) koji će tog popodneva peti Velji vrh 1916m, koji se nalazi između katuna Momonjevo i gornjeg Dugog jezera na Bukumiru. Veoma interesantna laka kružna tura K1/T2 dužine oko 7km i visinske razlike od 470m koja se prolazi za 4,5-5h. Pošli smo od planinske kuće Petrović 1446mnv do iznad zadnje kolibe katuna Petrovića sa druge strane, stočnom stazom kroz šumovit usjek, između stijena, za koji Pavle kaže da se zove Konjsko ždrijelo. Nakon prolaza kroz ždrijelo dolazimo na proplanak između stijena bezimenog vrha istočno i Veljeg vrha zapadno a ispred nas se pruža uska dolina sa uskim travnatim vrtačama. Dolina se nastavlja u širi plato katuna Momonjevo ispod Treskavca i sa lakoćom se stiže do njega.

Mi ipak nastavljamo uspon prema Veljem vrhu 1916mnv uz jednu travnatu padinu između stijena i nekako zaobilazimo Velji vrh da bi ga popeli sa južne strane. Veoma smo impresionirani kakav se pogled pruža sa ovog, do sada, za nas beznačajnog vrha, objektiv hvata područje Bukumirskih jezera, preko Crne planine, do fascinatnih vrhova Komova, koji sijaju obasjani posljednjim zracima zalazećeg sunca. Zapadno se prostire katun Momonjevo sa Zagonom iznad njega, južno Treskavac i greben Surdupa koji se pruža prema istoku, naziremo mali prevoj i mogućnost za alternativno penjanje na Surdup za neki drugi put. Nakon uživanja u pogledu i kratkom odmoru spuštamo se sjeverozapadnom stranom Veljeg vrha do ispod katuna Momonjevo i nama već poznate markirane staze koja ide od vrha Treskavca do Bukumirskog jezera. Veoma zadovoljni spuštamo se do jezera i kuće. Bez obzira na sumrak neko završava turu kupajući se Bukumirskom jezeru. Na kraju dana pridružujemo se ostalima, koji su šetnjom kroz doline Bukumira ispunili popodne, za večerom koju je pripredio Pavle (kuhani krompir i svakojaki dodaci iz ranca, uz sir i kiselo mlijeko sa katuna).

Drugog dana planinarske aktivnosti podijeljene su u tri smjera ili grupe: 1. Mira Rajko i Edita planiraju put Bigeza i Toljevca 2. Olivera, Petar, Sneža i Jelena put Magliča 3. Milena, Jelena Mrdak, Brano i Mirjana do Širokara i pogleda na Rikavačko jezero.
Polazak u 8.30h za prve dvije grupe planinara, kosom stazom CT-1 padinama Torača, do prevoja ispod Torača. Ovdje se razdvajaju grupa 1 i 2 , grupa 3 je lagano krenula kasnije istom stazom.

1. Bigeze i Toljevac. Staza se odvaja od prevoja ispod Torača 1909mnv prema jugu lagano se uspinjući i zaobilazeći dva Pasjaka. Dolazimo do grebena Bigeza koji se ustvari nastavlja od posljednjeg Pasjaka. Rajko ipak penje Pasjak u želji da dođe blizu vrha dimnjaka jedne velike pećine koja se nalazi u dnu stijene sa druge strane, koju smo pohodili prije 3 godine. Ja i Mira lagano idemo grebenom i uživamo u novim uglovima gledanja na vrhove Kučkih planina, beremo majčinu dušicu ali ima i trave Ive. Bigeze predstavljaju više manjih vrhova (1973-1979mnv) koji se pružaju grebenom od Pasjaka do Toljevca. Sa istoka se pruža pogled prema Vili i Štrugezi, nešto bliže je gornji Rikavački katun i stijena Karaman. Ispred nas ili južno nas prizivaju vrhovi Toljevca, odmah u nizu su Štitan i Surdup, a ispod njih Pasjak. Sjeverno vidimo cijeli greben Magliča od Širokara do vrha a iza njega izviruju vrhovi Komova.
Silazimo sa Bigeza da bi preko jedne previje prešli na Toljevac. Prvi Toljevac 2041m je veoma zahtjevan i zahtjeva veliki oprez, posebno pri silasku na drugu stranu, no ako želite umanjiti adrenalin najbolje je da ga zaobiđete sa istočne strane preko travnate padine jedno 30m ispod vrha. Ostala dva Toljevca se ne mogu zaobići ali su manje zahtjevni nego prvi, a najbezbjedniji je posljednji ili prvi od prevoja sa Štitanom, i najviši 2076mnv, dok je srednji najmanji 1994mnv, na vrhu je uski prelaz pokriven raslinjem koji zahtjeva oprez. Sa posljednjeg Toljevca silazimo preko kosog velikog erozivnog platoa gdje su vode išarale mnoge pukotine i linije u stijeni. Odmor na previji prema Štitanu, 6 sati ture i avanture je već za nama.
Spuštanje ide nama već poznatom markiranom stazom do raskrnice ispod Pasjaka i dolinom između Pasjaka do planinske kuće gdje stižemo tačno u 17h. Karakteristike ture: teška tura K3/T3, zbog penjanja Toljevca, dužine 11km, visinske razlike ukupno oko najmanje 800m, vrijeme utrošeno za turu je bilo 8:30h. Sam uspon na Bigeze bio bi srednje teška tura sa brojnim mogućnostima produženja ture prema Širokaru i Karimanu.

2. Planinari su poznatom trasom Ct-1, od Bukumira preko Torača do Širokara 1765m, grebenom stigli na vrh Velikog Magliča 2142m oko 14h, 6:30h za uspon. Spuštanje je bilo južnom nemarkiranom stranom preko padine Magliča do staze iznad katuna Mokro, silazak u katun, penjanje do Skale od Mokre i silazak na jezro oko 17.30h. Za kraj zasluženo je palo kupanje u Bukumirskom jezeru.
Karakteristike ture : kružna srednje teška tura K3/T2 , kondiciono zahtjevna zbog dužini od 18km i izloženosti suncu i vjetru, i vremenu prolaženja od najmanje 9h, visinske razlike od 700m, vode ima na dva izvora prilikom uspona.

3. Treća grupa je pohodila najlakšu planinarsku turu od planinske kuće do Širokara i vidikovca na Rikavačko jezero K1/T1. Tura za goste i planinare sa manjom kondicijom, ali ništa manjim užitkom za boravak i kretanje u planini. Visinska razlika 320m, oko 10km, za 5-6h.

Jedini planinar koji je ostao u kući je bio Pavle Bandović, on nam je spremio preukusan ručak – večeru ( supa iz kese i makaroni sa tunjevinom) a uz pivo načela se velika lubenica od 16kg koju smo jedva pojeli dopola. Ostalo je još samo malo vremena da spremimo stvari, operemo suđe i očistimo kuću. Posljednji planinari napustili su kuću gotovo u sumrak oko 20h. Oba dana su bila idealna za planinarenje, nebo prošarano oblacima ali bez padavina, sunca sasvim dovoljno.
Izvještaj napisala: Edita Files Bradarić