Stijena Piperska – Stražište – Kula Markovića

MARŠRUTA Radeća- Stražište – Kula Markovića – Gornji Markovići
DATUM 4.02.2023.
VR.POLASKA 8.30h VR.DOLASKA 14.30h
VODIČ Edita Files Bradarić
UČESNICI Mira Kostić, Rajko Mićković, Maja Marinović, Branka Adžić, Jelena Milutin, Željko Vujović, Sneža Ivanović, Cica Jakovljević, Đina Markuš, Milenko Vujošević, ukupno 11.
KRATAK OPIS AKCIJE:
Nakon odustajanja od ture sa krpljama na Goranskom u Pivi, za nedjelju, zbog velike hladnoće i vjetra, odlučili smo se za alternativu ili rezervnu turu u blizini Podgorice, za subotu. Na 20tak kilometara od Podgorice u Piperima , na sjeveru, strši jedna stijena ili greben na čijoj se strani bijeli jedna tačka i tako se vidi iz grada, a to je okrečena ozidana pećina ili Kula Markovića. Krenuli smo kombijem putem preko Rogama i Drezge prema Radovču, na jednoj krivini neposredno ispod stijene odvaja se put prema Stijeni Piperskoj. Krivudavim putem dolazimo do Gornjih Markovića odakle je bio predviđen polazak, ali zbog kišice i naglog pogoršanja vremena ne izlazimo iz kombija i čak razmišljamo da odustanemo od današnje ture, no malo smo sačekali i produžili kombijem do groblja i crkve na Radeći (444mnm). Ovdje je već stala kiša i oblaci su bili svjetliji, izlazimo iz kola puni nade da ćemo danas ipak završiti planiranu turu.
Od Radeće cestom vraćamo se jedno 300m do skretanja zemljanim putem koji vodi do usamljene kuće ispod same stijene, kuća otvorena ali nema nikoga. Ovdje se malo zadržavamo jer smo htjeli pronaći ulaz u jednu pećinu koja je ucrtana na karti, no nismo je našli, iako kasnije od mještana doznajemo da je ulaz u pećinu uzak i skriven. Odmah iza kuće započinje kamena staza koja se lagano uspinje do iznad stijena, no ubrzo staza se pomalo gubi ili je povremeno nalazimo zbog toga jer prolazi opožarenim predjelom, a pod nogama samo šiljati kamen. Polako dolazimo na vrhove stijena i krećemo se prema našem cilju ili najvišem vrhu Stijene Piperske – Stražište (646mnm).

Vrijeme se pomalo razvedrava a pred nama je jedan od najširih i najljepših pogleda na Podgoricu, Ćemovsko polje na kojem se sjaji pista aerodroma, u daljini bljeska površina Skadarskog jezera, a iza njega Rumija, na jugu Lovćen okovan snijegom, na jugozapadu zabijeljeli Garač, na sjeverozapadu Lisac, Prekornica, Lebršnik, prema istoku Vežešnik i Kučke planine, na sjeveroistoku se naziru strme strane Kanjona Male rijeke i Morače.
Za uspon nam je trebalo nešto manje od 2 sata, na vrhu odmaramo i uživamo u pogledima i u povremenim sunčevim zracima. Nakon zajedničke fotografije silazimo na drugu zapadnu stranu, dolazimo do jednog šumovitog i obraslog prosjeka u stijeni kojim ide nekadašnja staza ali je posve obrasla. Na čelu sa Rajkom koji makazama oslobađa stazu izlazimo iz gustiša opet na goli oštri kamen i strmom stazom se spuštamo ispod stijene, i ubrzo nailazimo na bijelu zazidanu Kulu Mrkovića sa otvorima ili puškarnicama, Kula u kojoj su se skrivali i branili Piperi od Turaka.
U Kuli je interesantan prostor sa ovalnim nišama i otvorima u stijeni, idealan za poziranje i fotografisanje. Od Kule silazimo stazom jedno 200m do ceste, ulaz u stazu je posve neprimjetan i neobilježen. Na cesti nam ubrzo prilazi mještanin Ranko Marković koji nas poziva da dođemo do njegove kuće jedno 200m niže uz cestu. Na terasi ispred kuće sjedamo za stol, a domaćin nas gosti svojim proizvodima: crvenim vinom, lozom Stijenjanka, sokom od drenjina, suvim smokvama i slatkom o dunja, uz neizostavnu priču o svome kraju, precima i ljubavi prema staroj kući u koju često dolazi iz Podgorice. Nakon što nam je kombi stigao opraštamo se od domaćina i cestom silazimo preko Radeće, Zavale i Drezge do Rogama i Podgorice. Tmurni oblaci su opet prekrili okolne vrhove pa tako i Stijenu Pipersku.
KARAKTERISTIKE TURE-AKCIJE:
Tura je laka, prolazi se za oko 3 i po sata, dužine oko 3,5km, visinske razlike 200m, staza nije markirana. Tura za sva godišnja doba osim ljeta.
Izvještaj napisala: Edita Files Bradarić