IZVJEŠTAJ SA AKCIJE: I Memorijal „Irena Poleksić“

IZVJEŠTAJ SA AKCIJE: I Memorijal „Irena Poleksić“ – Garač planina – Milunova bobija, 1436 m..

KRATAK OPIS AKCIJE: Saznanjemo da istoga dana kada smo zakazali turu,  PSK „Prekornica“ organizuje I Memorijalni uspon povodom smrti Irene Poleksić,  rođene Koljenšić. Krećemo sopstvenim autima u 7,3oh. Posle kraćeg sačekivanja kod kružnog toka u Danilovgradu deset članova PK „Gorica“,   jedan PK „Sinjavina“ i desetak članova PK „Prekornica“ kreću u pohod.

Svima je  Garač ostao u lošoj uspomeni kao neprokrčena i naporna staza ali saznajemo da su članovi PK „Prekornica“ obilježili i prokrčili stazu. Pouskim putem za Gornju Markovinu dolazimo do na asvaltu označene polazne tačke. Preko dvadeset planinara nešto prije 9h kreće vodjeno od strane iskusnih vodiča domaćina Zorana i Nena.  Put je dosta dobro obilježen i prokrčen, ali Krgo za svaki slučaj sa sobom nosi makaze da štricne po koju grančicu koja štrči i kači za rančeve.

Usput se razgovara lagano i tiho, nema uobičajenog žagora. Od daljeg uspona odustaje Slavko jer kao početnik ne može da prati mlađe i iskusnije planinare.

Nakon dva sata hoda između drača, stižemo do spomen ploče Irene Poleksić rođene Koljenšić. Tuga za izgubljenim životom potiskuje bilo kakva naša razmišljanja o Garaču kao mjestu sa divnim pogledom na Bjelopavlovićku ravnicu. Naprotiv, pojačava nam znanje da je to surova planina koja eto zna da uzme žrtvu i to ne birajući. Tuga u našim srcima a tek kolika je tuga u srcima Ireninog brata i sestre?

Dugi muk i tišina pored Irenine ploče prekida Irenina sestra Marina sa predlogom da nastavimo penjanje do vrha Garača.  Za pola sata stižemo na vjetroviti vrh koji je na 1436mnv . Oblačno  je i dosta hladno. Ima i snijega ,a vrlo jak vjetar tjera one koji se nijesu dobro obukli da požure nazad. Presvlačimo se, na brzinu,  marendujemo uz  kućicu koju su skoro postavili radi poboljšanja nekog signala.

Odavde se može vidjeti: Rumija, Lisinj, Prekornica, Lovćen, Orjen, Pusti Lisac, Garač, Javorak, Vojnik, Ostročke grede, Durmitor, Žurimi, Kapa Moračka, Prekornica, Maganik, Brotnjik, Sinjavina, Komovi, Kučke planine…  Samo da vjetar nije tako jak pa da uživamo u pogledu. Razmišljamo da je sada ovo prokrčena tura, da će se obnavljati i da ćemo više puta godišnje dolaziti na Garač.

Srećemo izgubljene kerove lovaca iz Danilovgrada i vodimo ih sa sobom. Za dva sata vraćamo se na polaznu poziciju kod vozila. Milenko  i Roza su nas ponovo obradovali sa njihovim slatkim i manje slatkim vinom. Žao  nam se rastati i odugovlačimo povratak. Koljenšići nas zovu na čaj u obližnju seosku kafanu, ali to odlažemo za neki drugi put.

Ovaj prvi Irenin Memorijal je bio i lijepo druženje sa našim domaćinima iz PK „Prekornice. Dogovaramo sa domaćinima druženje na njihovom tradicionalnom usponu na Prekornicu, a nadamo se da će i oni doći i na neku našu turu.

Tekst  fotografije: Dragoljub Krgović

[Show as slideshow]