MARŠRUTA

DATUM

VR.POLASKA

VR.DOLASKA

VODIČ

UČESNICI

9 učesnika

KRATAK OPIS AKCIJE: Prema ranijem dogovoru i Sporazumu sa PSK“Kopaonik“, Beograd, u okviru višegodišnje saradnje sa našim Klubom,ekipa naših skijaša boravila je od 10-17. marta u njihovom planinarskom domu na Kopaoniku.

Smeštaj u domu je bio bez nadoknade a ishranu smo (ko je htio) obezbedili u samom domu po cenovniku Kluba.I jedno i drugo bilo je kvalitetno organizovano a odnos sa Domaćinom-Milovanom Hinićem , bio je srdačan i prijateljski.To se najbolje vidjelo na završnoj večeri (subota veče) uz živu muziku, pjesmu,igru, dosetke, fotografisanje, zdrave noge i dobru kondiciju….SVI ZAJEDNO!

Što se tiče skijaških aktivnosti-bile su maksimalno iskorišćene i pored dosta nepovoljnih meteo uslova, guste magle i jakog vjetra sa susnežicom.
Sve u svemu, naše zimovanje na Kopaoniku bilo je zanimljivo i uspješno a već je dogovoren nastavak saradnje u septembru mjesecu u Sutomoru sa planinarenjem po Sozini, Rumiji i Vrsuti.

Izvještaj podneo Aco Đurašković

[Show as slideshow]

MARŠRUTA

DATUM

VR.POLASKA

VR.DOLASKA

VODIČ

UČESNICI

7 učesnika

KRATAK OPIS AKCIJE: Sa uobičajenog mjesta-Tuški put, u 8h krećemo sopstvenim prevozom (dva auta).Pješačenje započinjemo prije mosta Vranjina u 8:40h. Sa magistrale se , pored jedne kuće, penjemo ne markiranom stazom koja je oko 150m udaljena od markacije (markacija je bila pokrivena nivoom vode od obilnih kiša tokom nedelje)

Dan je sunčan, pogodan za pješačenje,tako da je planinarska družina prvo savladala Vranjinu sa južne strane savladavši uspon od 150m i spustili do manastira Sv.Nikola.

Ispred manastira smo se zadržali 40min., uspostavili kontakt sa monahom koji nas je upoznao sa postankom i istorijom manastira.Manastir postoji još od IV.vjeka, nekoliko puta je obnavljan, zadnji put je obnovljen 1886 god. Porodica Romanovi je osnovala i izgradila konake.

Posle odmora penjemo se na vrh Kosmača( 273mnv), staza dosta naporna sa dosta kamenih gromada koje savladavamo uz pomoć ruku.

Sa vrha Kosmača spuštamo se na kotu 150mnv, odakle, penjemo Velj vrh (303mnv).Tu uživamo u pogledima i panorami Skadarskog jezera kojim je okružuno prirodno ostrvo Vranjina a danas poluostrvo, nastalo izgradnjom magistralnog puta sa sjeverne strane.

Spuštanje izvodimo markiranom stazom do polaznog mjesta.

Izvještaj napisao Rajko Mićković

MARŠRUTA

DATUM

VR.POLASKA

VR.DOLASKA

VODIČ

UČESNICI

KRATAK OPIS AKCIJE: Do Smokovca smo doputovali automobilima i posle kraćih priprema, u 9:30h krećemo na uspon ka vrhu Vežišnika.Vrijeme je sunčano i raspoloženje dobro. Grupa je raznolika po uzrastu i kondiciji pa se krećemo lagano u koloni, po kršovitom terenu. Dragoljub je na začalju, vodi računa o onima koji se sporije kreću. Sa nama je i Bato Guberinić koji, kao i uvek, grabi mađu prvima. Čak ga i opominjem da uspori. Sve je uobičajeno. Usput pravimo više kraćih pauza da se sačekamo, predahnemo, fotografišemo. Sa nama je i 6 mladih planinara i Bato ih, kao i obično, okuplja oko sebe i priča im svoje doživljaje, prenosi iskustvo.

Zadnji put odmaramo, nakon savladavanja najeksponiranijeg dijela i prispeća na zaravan. A onda nesreća, šok…samo nekoliko minuta nakon zadnje pauze u 11:35 min., na ravnom dijelu nadomak podnožja Veljeg vrha, Bato Guberinić je iznenada posrnuo (zadrhtao). Bojan Erceg, koji je bio iza njega, pridržao ga je i pomogao mu da se spusti. Svi ostali koji smo bili u blizini, pritrčali smo i pokušali da mu pomognemo ali on je , izgleda, bio na mestu mrtav. Aleksandar Marđanović je pokušao da ga reanimira masažom srca ali bezuspešno.

U međuvremenu smo (već u 11:37) pozvali policiju i hitnu pomoć. Uskoro smo obavjestili i Predsjednika Kluba i porodicu –Batova supruga je baš tada zvala na njegov broj.
Posle kraće pometnje (od šoka i nevjerice) organizovali smo se oko povratka. Njih 12 smo odmah uputili da se vražaju nazad a o njima je brinula Tanja Krgović.

Branko Božović i Aleksandar Marđanović su pošli niz zapadnu padinu ka selu Đurkovići, da sačekaju hitnu pomoć i policiju. Nas 8 je ostalo na mjestu događaja i u stalnoj komunikaciji i koordinaciji među grupom koja se vraća i dvojicom planinara koji su pošli u susret hitnoj. Nakon povratka Aleksandar Marđanović i vešću da hitna pomoć ne dolazi na mjesto događaja i najave od strane policije za dolazak pripadnika jedinice za spašavanje, opet smo odlučili da se grupa smanjuje tj. dogovor ko ostaje a ko se vraća pre mraka nazad ka magistrali. Odlučili smo da ja, Milena i dva mlada planinara: Bojan Erceg i Luka Obradović krenemo se spustati jer sunce je polako zalazilo i bivalo je sve hladnije a oni neadekvatno obučeni. U Podgoricu stižemo oko 17h.

Grupu koja je ostala (Dragoljub Krgović, Rajko Mićković, Snežana Fatić, Aleksandar Marđanović, Milenko Novaković i Branko Božović) sačekala je 3 vatrogasca sa nosilama a policija nije izašla već je D.Krgović fotografisao položaj i sa njima naizmenično, smenjujući se sneli do podnožja preminulog. Tu su čekali, prvo hitnu pomoć da konstatuje smrt a onda dolazak porodice sa pogrebnim kolima. Ostali su svi zajedno dok porodica nije preuzela preminulog i dok se čitav protokol nije završio a to je trajalo do 19:30, te su kućama stigli oko 20h.

Batov „odlazak“ nas je sve potresao. Bio je naš najomiljeniji planinar. Mnogo će nam nedostajati. Već nam nedostaje…

Izvještaj podnela Mira Kostić

Januar

   Februar

   Mart

   April

Maj

 Jun

Jul

   Avgust

   Septembar

   Oktobar 

Novembar

   Decembar

Vodiči

NAPOMENE:

1.Akcije u zagradi znače da njih organizuje drugi Klub a da naši planinari mogu učestvovati

2.Plan akcija je podložan izmjenama iz opravdanih razloga

3. † Akcije dodijeljene našem preminulom vodiču Batu Guberiniću biće preuzete od strane nekog od klubskih vodiča.

Dragi Bato, osvojio si sa nama sve najviše crnogorske i balkanske vrhove, ali te srce izdade pod Vežešnikom. Nedostajaćeš nam u novim phodima prema visinama, ali ćeš i dalje biti u našim mislima. Hvala ti za nezaboravno druženje po planinama, koje si tako bezgranično volio.

Planinari PK „Gorica“

Uspomena na čika Batove Besjede:

Besjeda Bata Guberinića

Čika Bato, planinari i planine

[Show as slideshow]

123►

Bilten možete preuzeti ovdje:

XIII Redovnu skupštinu

PK „Gorica“

Predlažem  sljedeći

D N E V N I  R E D

1. Izbor Radnog predsjedništva
2. Utvrđivanje  dnevnog reda
3. Razmatranje i usvajanje:

a)    Izvještaja o radu kluba u 2012. godini

b)    Izvještaja o finansijskom poslovanju kluba u 2012. godini

c)    Izvještaja Nadzornog odbora

d)    Plana akcija za 2013.godinu

4. Pitanja i prijedlozi

Posle razmatranja skupštinskog materijala izvršiće se prezentacija realizovanih akcija  Kluba u 2012.godini

Skupština će se održati u četvrtak, 14. februara 2013. u  Press sali Sportskog centra „Morača“ sa početkom u 18 časova.

Predsjednik kluba

Aleksandar Đurašković

Podgorica, 07. 02. 2013.g.

KRATAK OPIS AKCIJE: Saznanjemo da istoga dana kada smo zakazali turu,  PSK „Prekornica“ organizuje I Memorijalni uspon povodom smrti Irene Poleksić,  rođene Koljenšić. Krećemo sopstvenim autima u 7,3oh. Posle kraćeg sačekivanja kod kružnog toka u Danilovgradu deset članova PK „Gorica“,   jedan PK „Sinjavina“ i desetak članova PK „Prekornica“ kreću u pohod.

Svima je  Garač ostao u lošoj uspomeni kao neprokrčena i naporna staza ali saznajemo da su članovi PK „Prekornica“ obilježili i prokrčili stazu. Pouskim putem za Gornju Markovinu dolazimo do na asvaltu označene polazne tačke. Preko dvadeset planinara nešto prije 9h kreće vodjeno od strane iskusnih vodiča domaćina Zorana i Nena.  Put je dosta dobro obilježen i prokrčen, ali Krgo za svaki slučaj sa sobom nosi makaze da štricne po koju grančicu koja štrči i kači za rančeve.

Usput se razgovara lagano i tiho, nema uobičajenog žagora. Od daljeg uspona odustaje Slavko jer kao početnik ne može da prati mlađe i iskusnije planinare.

Nakon dva sata hoda između drača, stižemo do spomen ploče Irene Poleksić rođene Koljenšić. Tuga za izgubljenim životom potiskuje bilo kakva naša razmišljanja o Garaču kao mjestu sa divnim pogledom na Bjelopavlovićku ravnicu. Naprotiv, pojačava nam znanje da je to surova planina koja eto zna da uzme žrtvu i to ne birajući. Tuga u našim srcima a tek kolika je tuga u srcima Ireninog brata i sestre?

Dugi muk i tišina pored Irenine ploče prekida Irenina sestra Marina sa predlogom da nastavimo penjanje do vrha Garača.  Za pola sata stižemo na vjetroviti vrh koji je na 1436mnv . Oblačno  je i dosta hladno. Ima i snijega ,a vrlo jak vjetar tjera one koji se nijesu dobro obukli da požure nazad. Presvlačimo se, na brzinu,  marendujemo uz  kućicu koju su skoro postavili radi poboljšanja nekog signala.

Odavde se može vidjeti: Rumija, Lisinj, Prekornica, Lovćen, Orjen, Pusti Lisac, Garač, Javorak, Vojnik, Ostročke grede, Durmitor, Žurimi, Kapa Moračka, Prekornica, Maganik, Brotnjik, Sinjavina, Komovi, Kučke planine…  Samo da vjetar nije tako jak pa da uživamo u pogledu. Razmišljamo da je sada ovo prokrčena tura, da će se obnavljati i da ćemo više puta godišnje dolaziti na Garač.

Srećemo izgubljene kerove lovaca iz Danilovgrada i vodimo ih sa sobom. Za dva sata vraćamo se na polaznu poziciju kod vozila. Milenko  i Roza su nas ponovo obradovali sa njihovim slatkim i manje slatkim vinom. Žao  nam se rastati i odugovlačimo povratak. Koljenšići nas zovu na čaj u obližnju seosku kafanu, ali to odlažemo za neki drugi put.

Ovaj prvi Irenin Memorijal je bio i lijepo druženje sa našim domaćinima iz PK „Prekornice. Dogovaramo sa domaćinima druženje na njihovom tradicionalnom usponu na Prekornicu, a nadamo se da će i oni doći i na neku našu turu.

Tekst  fotografije: Dragoljub Krgović

[Show as slideshow]

MARŠRUTA

DATUM

VR.POLASKA

VR.DOLASKA

VODIČ

UČESNICI

8 učesnika-Spisak na poleđini

Izvještaj Rajko Mićković  Fotografije Milena Andrijašević

KRATAK OPIS AKCIJE: Osvanuo je tih i sunčan dan, pošto je predhodne večeri duvao jak sjeverni vjetar.Sa uobičajenog polazišta sa Tuškog puta do započinjanja pješačenja, prevezli smo se sopstvenim prevozom i jednim taxi vozilom.

Pješačenje započinjemo iz mjesta Burum (Doljani) kraj spomenika narodnog heroja , učesnika I i II svjeskog rata Đoka Miraščevića, u 8:20h , kota 80mnv. U početku se krećemo ravnim asfaltnim putem nekih 200m a zatim sledi uspon prema Peuti i Sjenicama, visinska razlika oko 350 m a dužina oko 3 km. Pri samom vrhu napravili smo kratak odmor u zavetrini, neko je doručkovao a neko uživao u panoramskom razgledanju Podgorice, Ćemovskog polja i dalje prema Skadarskom jezeru i planini Rumiji.

Po završenom obedovanju i razgledanju, krećemo i ubrzo izlazimo na plato sela Sjenice. Asfaltni put vodi nas do mjesta Orljevo. Uz put nailazimo na veliko gradilište vlasnika i privrednika preduzeća Kips.

Na Orljevu se zadržavamo nekih pola sata jer prisustvujemo otkrivanju spomen biste jednom od najvećih crnogorskih junaka iz bitke na Fundini (2.12.1876 godina ) Novaka Miloševa Vujadinovića.

Krećemo se kučkom magistralom u pravcu istoka do starog grada ilirskog utvrđenja iz III i IV vjeka p.n.e. U prkos jakom sjevernom vjetru nastavljamo pješačenje prema našem cilju-Medunu, Marka Miljanovom gradu.

Na vrhu tvrđave -malom platou , koji sad služi kao vidikovac, zadržavamo se oko jedan sat koji koristimo za orjentaciju prema planinskim vjencima (Brotnjik,Žijevo) a fotoaparati arhiviraju ekipu za klubskom zastavom.

Nazad se vraćamo istom stazom do Orljeva gdje menjamo pravac kretanja, izabrali smo spust niz strmu stranu orljeve stijene kroz selo Vrbica, zatim pored izvora-česme Peuta, gde se malo osvežavamo i preko Buruma stižemo na polaznu tačku pešačenja gdje hvatamo gradski autobus do grada.

MARŠRUTA

DATUM

VR.POLASKA

VR.DOLASKA

VODIČ

UČESNICI

1.01.2013: Krenuli smo sa našeg uobičajenog polazišta u 9 sati. Po dolasku u Tuzi ostavili smo vozila na parkingu željezničke stanice i krenuli prema vrhu. Bilo je 9 i 30. Dan je bio sunčan bez vjetra, idealan za planinarenje. Na vrhu smo bili oko 12 i 30.

Suce je izmamilo pčele da naprave izvidnički let i slete na znojavu maicu Rajka Mićković i blavora da krene u šetnju u nadi da će sresti nekog, njemu poznatog.

Tempo penjanja je bi vrlo lagan tako da smo svi na vrhu stigli bez vidnog umora. Sa vrha smo krenuli posle 13 sati i laganim spustom stigli do naših vozila u 15 i 20.

Pri silasku sreli smo dva momka, koji su po njihovoj priči, došli u Tuzi za praznike kod prijatelja a inače su iz Drača (Albanija). Bilo im je drago kad su na jednom vidikovcu spazili ostavljenu albansku zastavu, tako da su nas zamoli da ih slikamo. Komunikacija između nas odvijala se na engleskom gdje se moglo primetiti njihovo bolje vladanje jezikom nego spremnost za planinarenje jer ništa pri sebi nisu imali osim mobilnih telefona. Brzo su hodali, prosto se utrkivali koji će brže „sleteti“ do podnožja i napiti se hladne vode na česmi železničkog perona.

Tekst-Branko Božović

2.01.2013: Jutro oblacno sa slabom kisom ne sprecava nas u nasim namjerama da se penjemo u obližnje brdo Dečic. Mala grupa od nas deset, puni optimizma, da će se vrijeme razvedriti, krecemo u koloni na čelu sa Slavicom. Uz pomoc Krgovića i dobro obilježene staze, nije tesko predvoditi ovu ekipu. U samom startu put je bio vlažan i klizav tako da smo lagano išli zbog kamenja koje se pomjeralo prilikom hodanja. Prvo odmaranje od 10-ak minuta je bilo na jednoj maloj udolini gdje se nalazi izvor, pa smo iskoristili da napravimo neku zajednicku fotografiju.

Vrijeme se već, kao što smo i očekivali, razvedrilo tako da smo višak robe sa sebe skinuli i nastavili dalje uz povremeno odmaranje i grupisanje kolone. Ekipa i dalje neumorna i odlično raspolozena posle dva sata laganog hoda stiže na vrh Decica, koji iznosi 650 mnv. Sa vrha se pružao prelijep pogled na okolinu gdje se nalazi prostran vinograd Agro-kombinata 13. jul. Malo dalje u magli se naziralo Skadarsko jezero. Upravo zbog magle se nije moglo najjasnije uslikati.

U blizini se nalazilo krdo konja koji su mirno pasli bez naseg uznemiravanja. Odmor je potrajao sat vremena pa smo ga iskoristili da se počastimo raznim đakonijama od proteklih praznika, koje su naše vrijedne planinarke pripremile. Na poziv vodiča lagano smo krenuli nazad istom stazom, bez žurbe i nastavili dalje u dobrom raspoloženju.

Kod auta smo gustirali Milenkovo domaće vino, i uz dogovor za narednu turu polako se rastali.

Tekst-Slavica Vukčević

Fotografije: Marija Novković, Dragolub Krgović, Vesna Lakuš

[Show as slideshow]